Buzȅt (tal. Pinguente), grad u sjevernom dijelu središnje Istre (45°24′N; 13°58′E; 153 m nadmorske visine); 2339 stanovnika (2021.), sjedište istoimene lokalne samouprave - grada.

Smješten je na osamljenome vapnenačkom brežuljku ponad plodne eocenske doline kojom protječe rijeka Mirna, podno ruba visoravni Ćićarije (viša od 500 m), što zavalu zatvara sa sjeveroistočne strane. S ostalih je strana omeđuju brežuljci srednje ili Sive Istre (sastavljeni od pješčenjaka, lapora, gline i fliša. Županijskim prometnicama povezan je s istočnom i zapadnom obalom Istre.

Stanovnik je Buzećȁn, stanovnica Buzećȃnka, a pridjev buzȅtski.

Gospodarstvo se temelji na poljodjelstvu (Agroprodukt Buzet), metalnoj industriji (Cimos d. d.), preradbi drva (Drvoplast d. d. Buzet; Jadran d. d.). U blizini je postaja istarske željezničke pruge Pula – Divača. Sajmovi, koji su se od starine održavali subotom (najveći u rujnu, na Subotinu) podno grada uz raskrižje cesta, bili su potkraj XIX. st. poticaj osnivanju i razvijanju novoga naselja Fontane u podnožju Buzeta.

Buzet je sjedište kulturnih i obrazovnih ustanova (škole, muzej, pučko učilište). Naseljen je od prapovijesti, a u antici je Pikvent (Piquentum) bio samostalna peregrinska zajednica; rimske žarne nekropole istražene su na Fontani i Pintoriji (I.–III. st.), a mnogi su votivni žrtvenici i nadgrobni spomenici na Goričici i Fontani. Iz ranoga su srednjeg vijeka kneževski langobardski grob na Brešcu (VI.–VII. st.), nekropole doseljenoga slavenskog i barbariziranoga romanskoga stanovništva iz VII. i VIII. st. na Mejici, Zojčem brču (»Zajčji breg«) kraj Mluna i Mejici kraj Drobežije.

Buzet je u VI. st. pod bizantskom vlašću. U to je doba utvrđeno mjesto, a na Rižanskoj skupštini 804. spominje se da je Bizantskomu Carstvu plaćao 20 zlatnika poreza. Iz doba franačke vladavine Istrom (IX.–X. st.) potječu nekropola na redove ispod sjevernog bedema (lokalitet Podbastion) i grobovi južno od Mejice. Godine 1064. podjeljuje ga njemački kralj Henrik IV. istarskom markgrofu Ulriku, a njegov sin Ulrik II., uz neke druge kule, 1102. poklanja ga akvilejskomu patrijarhu. Od 1102. do 1421. Buzet je pod jurisdikcijom akvilejskoga patrijarha, a od 1421. dio venecijanskih posjeda u Istri, uključen u sustav utvrda u sjevernoj Istri. Nakon razaranja Rašpora 1511. postaje sjedište rašporskoga kapetana, a 1523.–95. i pazenatika za Istru. Mlečani su za svoje vladavine još jače utvrdili grad.

Renesansni zahvati usmjereni su na pojačanje zidina, pa su izgrađena kasnorenesansna Vela vrata (1547.) i maniristička Mala vrata (1592.); izvedeni su komunalni zahvati: Mala šterna izvan Malih vrata (1517.–22., 1568.), Fontik (1534., obnovljen 1588.) i skladište kraj župne crkve (1514., obnovljeno 1796.) te izgrađen niz gradskih palača i kuća obrtnika i trgovaca. U drugoj polovici XV. st. »Turci« su pljačkali okolicu Buzeta, ali grad nisu zauzeli. Nakon Uskočkoga rata u više se navrata obnavljaju gradski bedemi (1643., 1669. južni bedem, 1658. prilazna rampa s vidikovcem ispred Malih vrata). Početak svjetovne barokne izgradnje obilježava palača Bigatto iz prve trećine XVII. st. uza zapadni gradski bedem, kasnorenesansnih i manirističkih obilježja.

Grad je ostao pod mletačkom vlašću do 1797. Nakon mira u Campoformiju pripao je s mletačkim dijelom Istre Austriji. Gradsko tkivo intenzivnije se oblikuje u XVIII. st.; u arhitektonskom oblikovanju prevladava klasicistička struja venecijanskoga baroka (Palača Bembo, 1728.). Kamena lavlja usta u zidu do Palače Bigatto nastala su 1755., a kasnobarokna Velika šterna poligonalna tlocrta izgrađena je 1789., u doba kapetana Marca Antonija Trevisana, ukrašena masivnim rokoko volutama i vazama. Početkom XIX. st. izgrađena je velika klasicistička krilna palača na sjeverozapadnom dijelu bedema. U XVIII. st. nastaju barokni vrtovi ispod južnog bedema, a tijekom XIX. st. uređuje se šetalište na Loparu s nizom klasicističkih kuća i lapidarijem u jugozapadnoj kuli, te šetalište Šotojorti (od tal. sotto gli orti) ispod baroknih vrtova od Velih do Malih vrata.

Župna crkva Uznesenja Marijina kasnopaladijevska je jednobrodna građevina s bočnim kapelama, koju je 1779.–1784. izgradio Filippo Dongetti po uzoru na umašku župnu crkvu. Glavni je oltar mramorni, baldahinskoga tipa; bočni su oltari iz XIX. i XX. st. Na pjevalištu su orgulje Gaetana Callida iz 1787. Ima bogatu zbirku srebrnoga liturgijskoga posuđa, a u sakristiji je portret svećenika Pietra (Petra) Flega iz XVII. st. Zvonik ispred crkve je iz 1894., a na malom je zvonu iz 1514. glagoljski natpis. Župne knjige vode se od XVI. st. Crkva sv. Jurja na sjevernom bedemu jednobrodna je, s renesansnom preslicom za zvona nad sakristijom, temeljito obnovljena 1603.–11., povišena u drugoj polovici XVIII. st., u unutrašnjosti ukrašena kvalitetnim štukaturama i slikanim dekoracijama Tiepolova epigona (na jednoj je potpisan Matteo Furlanetto). Bogato je opremljena baroknim umjetničkim inventarom, a u podu su grobnice rašporskih kapetana. Crkva sv. Vida na groblju iz XV. st., obnovljena 1653., jednobrodna je, s preslicom na pročelju. Na pročelju se nalazi reljef iz 1478. i antičke spolije.

U okolici Buzeta nalaze se crkve: Sv. Ana, u podnožju grada, barokna je građevina, križnoga tlocrta, nadsvođena, s preslicom na pročelju; Sv. Marija Magdalena (Sv. Ivan) iz 1329., jednobrodna je, s preslicom na pročelju; Sv. Ivan Krstitelj, kraj izvora, iz 1634., s rezbarenim glavnim oltarom i slikom iz XVII. st. na bočnom oltaru.

Zavičajni muzej osnovan je 1963., s bogatom arheološkom, etnografskom i povijesnom zbirkom (kopije srednjovjekovnih fresaka, odljevi glagoljskih natpisa, predmeti vezani uz narodni preporod u Istri), a smješten je u palači Bigatto.

Tijekom godine u Buzetu se održavaju mnoge manifestacije: susret klapa Istre i Kvarnera u ožujku; festival Raspjevana Buzeština (u travnju, Buzet–Roč–Sovinjak–Vrh); Subotina, Buzetski dani, te brdsko-brzinska autoutrka (početkom rujna).

Grad Buzet je jedinica lokalne samouprave u središnjem dijelu sjeverne Istre; obuhvaćajući dijelove Ćićarije i gornjeg porječja rijeke Mirne (u visinskom rasponu od 10 do preko 1.000 m) prostire se na 165 km2, po čemu je najveća u Istarskoj županiji, a broji 5.999 stanovnika (2021.). Uz sam Buzet obuhvaća i (statistička) naselja: Baredine (Baredȉne; stanovnik je Baredȋn i Baredȉnac, stanovnica Baredȋnka, pridjev baredȋnski; 35 stanovnika, 2021.), Barušići (Barȕšići; Barȕšić, Barȕšićka, barȕšićki; 90), Blatna Vas (Blȁtna Vȃs, Vašȃn, Vašȃnka, vašȃnski; 11), Brnobići (61), Cunj (Cȏnj i Cȗnj; Cõnjoc, Cȍnjka, cõnjski; 15), Čiritež (Čeritȅž; Čeritȅžan, Čeritȅžanka i Čeritȅšćica, čeritȅški; 45), Črnica (34), Erkovčići (Erkȏvčići; Erkȏvčić, Erkȏvka; 36), Forčići (Fȏrčići; Fȏrčić, Fȏrčićka; 17), Hum (52), Juradi (Jurȃdi; Jurȏjan, Jurȍtka, jurȏtski; 69), Kajini (Kajȉni; Kajȉn, Kajȋnka, kajȋnski; 17), Klarići (Klȃrići; Klȃrić, Klȃrićka, klȃrijski; 34), Kodolje (ranije Ugrȋni; Ugrȉnac, Ugrȋnka, ugrȋnski; 49), Kompanj (Kampȁnj; Kampȁnjac, Kampȃnjka, kampȁnjski; 24), Krbavčići (Krbačȉći; Krbačȉć, Krbačȉćka, krbačȉćski; 46), Krušvari (Krȕšvari; Krȕšvar, Krȕšvarka, krȕšvarski; 73), Mali Mlun (67), Marčenegla (94), Marinci (Marȉnci; Marȉnac, Marȋnka, marȋnski; 69), Medveje (Medvȅje; Medvȅjac, Medvȇjka, medvȇjski; 27), Most (ranije Jȕričići; Jȕričić, Jȕričićka, jȕričićki; 71), Negnar (Nȇgnari; Nȇgnar, Nȇgnarka, nȇgnarski; 19), Nugla (73), Paladini (Paladȋni; Paladĩnjoc, Paladĩnka, paladĩnski; 48), Peničići (Pȅničići; Pȅničić, Pȅničićka, pȅničićki; 56), Perci (Pȅrci; Perčȁn, Perčȃnka, perčȃnski; 43), Počekaji (Počekȃji; Počekȃj, Počekȃjka, počekȃjski; 40), Pračana (97), Prodani (Prȍdani; Prȍdan, Prȍdanka, prȍdanski; 77), Račice (43), Rȁčički Brȇg (službeno Račički Brijeg; Brȇžan, Brȇžanka; 67), Rim (28), Roč (187), Ročko Polje (166), Salež (5), Selca (Sȅlca; Sȅlčan, Sȅlčanka, sȅlčanski; 51), Seljaci (Seljȃci; 14), Senj (Sȅnj; Sȅnjoc, Sȅnjka, sȇnjski, 33), Sovinjak (68), Sovinjska Brda (Sovȋnjska Bȑda; 31), Sovišćina (ranije Bȃrtolići, Bȃrtolić, Bȃrtolićka, bȃrtolićki; 95), Stanica Roč (Stȁnica Roč; Štacjunȃr, Štacjunȃrka i Štacjȃnarka; 53), Strana (Strȃna; Stranjȁn, Stranjȃnka, stranjȃnski; 46), Sveti Donat ([Svȇti] Donȃt; [Brȇžan i Brȇžonoc], Brȇžanka, brȇžanski; 82), Sveti Ivan (Svȇti Ivȁn, Ivȃnčanin, Ivȃnčanka, ivȃnčanski; 265), Sveti Martin (Svȇti Martȉn [Martȋnski]; Martȋnčan, Martȋnčanka, martȋnski; 410), Šćulci (Šćȗlci; Šćȕlac, Šćȗlka; 36), Škuljari (Škȕjari; Škȕjar, Škȕjarka, škȕjarski; 52), Štrped (222), Veli Mlun (68), Vrh (109) i Zonti/Žonti (40).

Područje grada organizirano je u 11 mjesnih odbora: Buzet (grad Buzet osim starogradske jezgre [Stari grad] te Mala Huba [Mȃla Hȗba; Hȗbljan, Hȗbljanka, hȗbljanski], Huleti, Mandalenići, Srnegla i Šakori), Buzet - Stari grad (sve ulice starogradske jezgre iznad groblja), Krušvari (uz njih i Kortina, Pašutići, Urihi, Juradi, Čabranija, Čuhrija, Donji Kontići, Gornji Kontići, Kosoriga [Kosorȋga; Kosorȋžan, Kosorȋžanka, kosorȋžanski], Martinci [Martȉnci; Martȉnac, Martȉnka, martȋnski], Bakar, Dobrovica, Racari, Račice, Jezer, Račički Breg, Rimjak [Rȋmjak i Rȋmnjak; Rȋmjan, Rȋmjanka, rȋmjanski] i Zabrda), Roč (uza nj i Benčići [Benčȉći; Benčȉć, Benčȉćka, benčȉćski], Grki, Blatna Vas, Breg, Brul, Glistonija, Kuhari, Martinačići, Mejari, Šćaveti, Štuparija, Brnobići, Brda, Breg, Grabri, Grozdani, Kortina, Podpećina, Ravnići, Zubalići, Čiritež, Ilići, Strnadi, Duričići [Dȕričići; Dȕričić, Dȕričićka, dȕričićki], Iveći, Kavci, Erkovčići, Bartuli, Benečići, Buraj, Marči Brig [službeno Marčibreg], Smrekovac, Stancija, Stanica Hum, Škrinjari, Forčići, Birićija, Latini, Rauši, Šavki, Tomičići, Gornja Nugla, Donja Nugla, Mištrići, Nemarniki, Hum, Brižac, Ćuharija, Malinci, Mućan, Kompanj, Klančići, Klobasi, Kosići, Krulčići, Pernići, Špilići, Kotli, Podkrog [Potkroh], Kras [Krȁs; Krȁšan, Krȁšanka, krȁšanski], Črnehi, Klanac, Mikci, Krkuž [Krkȗž; Krkȕžan, Krkȕžanka i Krkȕšćica, krkȕški], Grondari, Hrbatija, Ročko Polje, Benčići, Bortulasi, Bršćak, Draga, Fabriši, Kebri, Krbavci, Pahari, Pavletići, Premci, Žulići, Stanica Roč, Hlaji, Jakomasi, Šušići [Šȕšići i Sȕšići], Puški, Verbanci, Rim, Bujavci, Grgurinčići, Kolinasi i Stražnjak), Sovinjak (uza nj i Jermanija, Sovišćina [Bartolići], Črnehov Brijeg, Puhi, Šimeći, Švikarija, Zugani, Krti [Kȓti; kȓtski], Dršćari, Hrvatini, Klarići, Sušani, Sv. Kirin, Valice, Valari, Pračana, Beneži, Brnozi, Lokvice, Majeri, Pigini, Sirotići [Sirotȉći; Sirotićȃn, Sirotićȃnka, sirotȉski], Tuki, Sovinjska Brda, Drobežija, Krtov Breg, Majeri, Sovinjsko Polje [Sovȋnjsko Pȏje; pȏjski], Cunjci i Srgobani), Sveti Ivan (uza nj i Brežac, Korta, Mejica, Praščari, Pintori, Pod Baštion, Sveti Ivan - Dol, Cunj, Selca, Nežići, Strana, Brgad, Mavrići i Podbreg), Sveti Martin (uza nj i Kružići, Majcani, Mandaši, Stupari, Krbavčići, Rumeni, Počekaji, Finderli i Željeznička stanica Buzet), Svi Sveti (Juričići, Brtonjica, Jagodići, Lokarija, Komušćica, Maruškići, Most, Marinci, Vidaci, Pengari [Pȇngari; Pẽngar, Pẽngarka, pẽngarski], Peničići, Kegji, Kozari, Podkuk [Potkȕk; Potkȕčan, Potkȕčanka, potkȕčanski], Mikolići, Podrebar [Podrȅbar], Petohlebi, Prodani, Korta, Sveti Donat, Brnkali, Bržendi, Čela i Jurcanija), Štrped (uza nj i Črnci, Jermaniši, Mažinjica, Sveti Duh, Kortina, Baredine, Abrami, Mišini, Špelići, Črnica, Postaje, Požane, Kajini, Kodolje, Confi, Goričica, Jakci, Konti, Mlini, Ugrini, Perci, Podrečak, Šantići, Salež, Banice, Binkari, Sužanići, Seljaci, Hrib, Jurati, Kolari, Škuljari, Zonti, Kaštelani, Opatija, Rušnjak, Trkusi), Veli i Mali Mlun (uz njih i Pruhari) te Vrh (uza nj i Glavići, Barušići, Brižac, Gregorići, Luskići, Klarići, Dobrova, Dol, Šimići, Marčenegla, Sladetija, Marčeneško Polje, Medveje, Negnar, Kjeka, Paladini, Senj, Matiško i Šćulci).

Grb Grada Buzeta plave je boje, oivičen srebrnim (bijelim) volutama i vrpcama. Na vrhu grba je koplje (burbonski ljiljan), a u sredini oval u čijem su gornjem dijelu ucrtana Vela vrata Buzeta, a u donjem arteški vodoskok. Iznad ovala natpis je Buzet. Iz bočnih voluta na desnoj strani izlaze mladice vinove loze, a na lijevoj grančica hrasta. Gradska zastava pravokutna je (odnos stranica 2:1) i dijagonalno podijeljena u dva polja (trokuta) - bijelo i crveno, tako da je kraća stranica bijelog trokuta s lijeve strane, a u njemu je grb grada.

Kao svoj dan Grad Buzet svečano slavi tradicionalnu pučku feštu i samanj Subotinu (prva subota nakon 8. rujna, blagdana Rođenja Blažene Djevice Marije [Sv. Marija Mala], osim ako 8. rujna pada u nedjelju, tada se Subotina se slavi dan prije), a svečano obilježava i 28. travnja kao Dan oslobođenja grada.

http://www.buzet.hr/

https://www.tz-buzet.hr/hr/

Slike