Spongia, Antonio

Spongia, Antonio, ljekarnik, politički aktivist (Rovinj, 22.I.1882. - ?). Studirao je farmaciju na Sveučilištu u Grazu, gdje je diplomirao 1904. Nakon višegodišnje obavezne prakse u ljekarnama u Beču i Trstu, 1911. vraća se u rodni Rovinj, gdje je htio ponovo otvoriti ljekarnu pokojnog strica, koju su austrijske vlasti zatvorile jer je stric bio gorljivi iredentist. Uspio je sudskim putem dokazati da je ta ljekarna, aktivna još od 1750., imala status "kraljevske" (po ukazu carice Marije Terezije) te ju je otvorio pod nazivom Farmacia Reale Antonio Spongia

Politički vrlo protalijanski nastrojen, imao je tijekom Prvog svjetskog rata problema, suđen je u Grazu zbog pomaganja lijekovima talijanofilima koji su htjeli izbjeći austrijsku vojsku, a i sam je, nakon što je mobiliziran, simulirao bolesti da što prije izađe iz vojske. Potkraj rata, početkom studenog 1918., izabran je za predsjednika Odbora za javno zdravstvo (Comitato di salute pubblica) u Rovinju, koji si je dao zadatak razoružati austrijski garnizon u gradu i organizirati doček talijanskih ratnih brodova 4.XI.1918. kao oslobodilaca. Rovinj dolazi pod talijansku vlast, ali Spongia će, nezadovoljan rastućom fašističkom diktaturom, ubrzo otići iz grada tražeći, najprije u Veneciji, potom u Adriji, prostora za svoja antifašistička opredjeljenja. U Veneciji je 1926. otvorio ljekarnu Ai due San Marchi. U Drugom svjetskom ratu njegova antifašistička aktivnost - bio je član Odbora nacionalnog oslobođenja (Comitato di Liberazione Nazionale, CLN) provincije Venecija - dovela ga je u Adriji u zatvor, potom u kućni pritvor u kojem je dočekao kraj rata. Nakon rata odlikovan je za sudjelovanje u pokretu otpora, a dobio je i čin satnika (kapetana). U poznijim godinama živio je u Mestreu, baveći se dobročiniteljskim radom te je, između ostalog, novčano pomogao dogradnju staračkog doma u Meanu, u općini Santa Giustina Bellunese, koja ga je 1972. proglasila svojim počasnim građaninom.

LIT.: Bianca Maria Favetta, Figure nostre: Antonio Spongia, Arena di Pola, 2. 2. 1972.
Ur. (G. Prodan)
Posljednja promjena: 15. 7. 2019.