Santin, Giovanni - Nino

Santin, Giovanni - Nino, dijalektalni pisac (Rovinj, 20.XI.1921. - Rovinj, 10.IV.1990.). Nakon osnovnoškolskog obrazovanja otišao je 1935. u sjemenište u Kopru koje je napustio tri godine kasnije i u Trstu završio školu za računovođe (Istituto per ragionieri). Najprije je radio u jednoj štedionici, a 1941. prebačen je u kamp za vojnu obuku u Puli, na Stoji. 

 

Nakon rata, 1945. vraća se u Rovinj gdje je bio upravitelj ribarske zadruge, a potom do umirovljenja radio u tvornici za preradu ribe Ampelea (kasnija Mirna). Uz posao posvetio se pisanju pripovijetki u rovinjskom istriotskom dijalektu kojega je bio veliki znalac i njegovatelj. Objavio je zbirku kratkih priča Odore di casa (1972.) s prijevodima legendi i pripovijetki drugih autora, narodnim predajama, slikama iz svog djetinjstva, mladosti i kasnijeg života te autobiografskim sjećanjima. Tekstovi u dijalektu objavljivani su mu u časopisima La Battana i Sottolatina, u antologiji nagrađenih djela na natječaju Istra Nobilissima, u listu Piassa Granda. Priča Testa dell'orata nagrađena mu je 1966. na međunarodnom natječaju talijanske književne revije Tutti gli uomini. Preveo je s talijanskog više književnih djela na rovinjski dijalekt: Danteovu Božanstvenu komediju, pripovijetku Pesca miracolosa Giovannija Comissa, Cavalleriju rusticanu i druge pripovijetke Giovannija Verge, pripovijetke Luigija Pirandella i dr.

LIT.: Elis Deghengi Olujić, Sandro Cergna, Cristina Golojka, La tradizione rovignese nella raccolta di racconti "Odore di casa di Giovanni Santin", Pula, Tabula, br. 11, 2013.
Ur. (G. Prodan)
Posljednja promjena: 13. 6. 2019.