Burton, Richard Francis, istraživač, pustolov i britanski konzul (Torquay, Engleska, 19.III.1821. – Trst, 20.X.1890.).

Rođen u obitelji koja se u njegovoj ranoj mladosti često selila, odrastao je u Engleskoj, Francuskoj i Italiji.

Napustivši studij u Oxfordu, krenuo je za vojnom karijerom u Indiju. Ondje je naučio sve važnije lokalne jezike, usavršavao je arapski i naučio perzijski. Između 1853. i 1855., prerušen, potajno je posjetio islamske svete gradove Meku i Medinu, a potom i zabranjeni grad Harar u Etiopiji. Godina 1857.–58. istraživao je istočnu Afriku, a zatim putovao po Sjedinjenim Američkim Državama. Godina 1862.–72. obnašao je dužnost britanskog konzula u Nigeriji, Brazilu, Damasku, te od 1873. do smrti u Trstu u tadašnjoj Austro-Ugarskoj.

Nemiran istraživački duh i tu ga je tjerao na putovanja po bližoj i daljoj okolici, pa je u društvu tršćanskih i istarskih talijanskih intelektualaca obilazio i istraživao gradinska naselja i u Istri. Intenzivno se dopisivao s intelektualcima izvan Trsta i Istre, a tekstove je redovito slao engleskim časopisima za objavljivanje.

Tako je njegovo za Istru najznačajnije djelo „Notes on the Castellieri or Prehistoric Ruins of the Istrian Peninsula“ (Anthropologia, 1, London 1874., 376-415), prevedeno i na talijanski (Note sopra i Castellieri e rovine preistoriche della penisola istriana, prevela Nicolina Gravisi-Madonizza, Capodistria 1877., fototipski pretiskano u Trstu 1970.). Drugo djelo o Istri je „More Castellieri“ (The Journal of the Anthropological Institute of Great Britain and Ireland, VII, London 1878., 341-363; talijanski prijevod „Note sull’Istria“, prevela U. Cvitanich, Archeografo Triestino, ser. IV, 25-26, 1963.-1964., 235-266; hrvatski prijevod Bilješke o Istri, preveli Valter Kvalić i Igor Grbić, Labin 2003.), gdje su kao suautori u znak zahvalnosti navedeni Antonio Scampicchio i Antonio Covaz jer se, kako navodi, obilato služio njihovim bilješkama i kazivanjima.

Pisao je i o prapovijesnim i antičkim, pa i drugim ostatcima na Hvaru, Visu, Palagruži, u Saloni i Osoru. Burton je svojim obilascima Istre skupljao zemljopisne, povijesne i etnografske podatke o zemlji i stanovnicima, a pridružio se onima koji su upravo u to vrijeme u gradinama prepoznali prapovijesna naselja, a ne rimske logore (kao Pietro Kandler).