Geyer, Ferdinand

Geyer, Ferdinand, graditelj (?, XIX- ?, XX.st.). U Puli je 1888. radio na izgradnji palače nadvojvode Carla Stefana (srušena). Bio je vodeći puljski graditelj do I. svjetskog rata te od 1905. predsjednik direkcije građevinskoga društva (Consorzio fra costruttori edili e maestri muratori). 

Rješavao je raznovrsne projektne zadatke: projekt novoga spremnika za plin 1891., nova skladišta za ugljen u sklopu plinare 1894., objekte za K. u. k. Jachtgeschwader 1895., vojarnu (K. u k. Finanzwach-Kaserne) 1899., prvi projekt zgrade sestara Svetog Srca, ogradu oko prve zgrade mornaričkoga kasina i 1900. restauraciju u Carrarinoj. Projektirao je, gradio ili nadogradio više od trideset vila: vilu Burstyn u Tommasinijevoj 24 (1890), vilu Schmidt u Budicinovoj 14 (1897), vilu Lechanowsky (1902), vilu Leban u Radićevoj 46 (1905), vilu Trapp u Budicinovoj 11 (1912/13), verandu vile Horty u Budicinovoj 13 (1914) i dr. Višestambene i obiteljske kuće najviše je izvodio u gradskim četvrtima Zaro i Sv. Polikarp: stambenu palaču Jaschi u Dobrilinoj 10 (1898), zgradu u Radićevoj 20 (1901), kuću Geyer u Tartinijevoj 20-22 (1901), te 1904. stambeno-poslovnu zgradu Cuzzi s trgovinom i hladnjačom (Amerikanische Eiskeller), od koje je sačuvano prizemlje, u Istarskoj 36. Na posljednjim projektima dosljednu historicističku primjenu renesansnih oblika (vila Petinelli, Castropola 20, 1911) zamjenjuje secesijskim rješenjima suzdržane geometrijske dekoracije (stambena kuća u Marulićevoj 14, 1911; vila Habrusch u Tršćanskoj 34, 1914). Radio je i na Brijunima: dvije stambene kuće (1906), vilu, adaptaciju vile Otto (1907) te reprezentativnu zgradu s kavanom, restauracijom i terasom (1908/09; poslije srušena).

Milica Đilas, Istarska enciklopedija
Posljednja promjena: 1. 2. 2005.