Carducci, Giosuè

Carducci, Giosuè, pjesnik, esejist, književni kritičar, sveučilišni profesor (Valdicastello kraj Lucce, 27.VII.1835. - Bologna, 16.II.1907.). Utemeljitelj je neoklasicističkog književnog pokreta koji poezijom reagira na romantizam svojega doba. Prvi je Talijan koji je, 1906., dobio Nobelovu nagradu za književnost. 

 

U stihovima pjesme Miramar, iz ciklusa Barbarske ode, u kojoj pjeva o dvorcu Miramare kraj Trsta i tragičnoj sudbini njegovog graditelja habsburškog nadvojvode i meksičkog cara Maksimilijana I. dotiče se i istarskih obala na kojima "tužne u sjeni oblaka" poimenice ističe "morske dragulje" "utvrđene gradove Milje i Piran, Kopar i Poreč". Nekoliko strofa dalje pita se kakvu to dugu žalopojku kroz promukli plač valova donosi vjetrić s "tužnog Savudrijskog rta", "pjevaju li to mrtvi Veneti ili stare istarske vile?" Tugaljive epitete istarskim toponimima izvjesno valja gledati i kroz činjenicu da su oni tada bili u Austro-Ugarskoj, a Carducci je bio gorljivi talijanski monarhist.

LIT.: L. Tomasin, Carducci, Giosuè, http://www.treccani.it/enciclopedia/giosue-carducci; https://www.poesiedautore.it/giosue-carducci/miramar.
Ur. (G. Prodan)
Posljednja promjena: 12. 10. 2018.