Sveti Ivan na pučini

Sveti Ivan na pučini (tal. San Giovanni in Pelago, venecijanski San Zuan in Pelago, razgovorno u rovinjskom dijalektu La Lantierna), niska hrid sa svjetionikom na zapadu rovinjskoga otočja (45°3'N; 13°37'E), veličine 50-ak sa 70-ak metara, površine između 5153 i 7093 m², ovisno o izvoru. Ime nosi po susjednom otočiću Sv. Ivan (San Giovanni/Zuan).

Svjetionik su izgradile austrougarske vlasti 1853. Osmerokutna kamena kula visoka je 24 m iznad srednje razine mora. Bijeli bljesak glavnog svjetla, s intervalom od 10 sekundi, ima domet 24 M (naut. milja), a pomoćnog 12 M. Svjetionik je dio "vanjskog" navigacijskog sustava zapadne Istre koji, uz Sv. Ivana na pučini, čine veliki svjetionici Savudrija na sjeverozapadu i Porer na jugu poluotoka. Svjetionička kula povezana je s kamenom katnicom u kojoj su stanovi za svjetioničare i njihove obitelji, a na hridi su i pomoćne zagrade, spremišta i mali pristan s dizalicom. Iako je svjetionik danas automatiziran i dalje ima stalnu svjetioničarsku posadu, a dio stambenog prostora preuređen je u dva turistička apartmana koji se iznajmljuju.

Uz hrid i opasnost koju je nekoć predstavljala za plovidbu zbog njezine teške uočljivosti, vezana je legenda koja kaže da se na nju jedan mletački dužd ploveći prema Rovinju skoro nasukao. Posada je u zadnji čas izbjegla brodolom, a dužd se u molitvama za spas zavjetovao da će na povratku iz Rovinja na hridi zapaliti svijeću visoku poput crkvenog zvonika, ali naposljetku nije zapalio ni običnu svijeću. Na sljedećoj plovidbi dogodila mu se ista pogibelj, ali ovoga se puta nije spasio već je nestao s čitavom posadom.

LIT.: S. Drandić Gorički, Svjetionici kao kulturno-povijesni spomenici (završni rad), Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, 2017.; Svjetionik Hrid Sv. Ivan na pučini, https://www.plovput.hr/pomorska-signalizacija/svjetionici, 16. 6. 2018.; Strategija razvoja Grada Rovinja-Rovigno..., 2015.; Pregled, položaj i raspored malih, povremeno nastanjenih i nenastanjenih otoka i otočića, Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture RH, 2012.
Goran Prodan
Posljednja promjena: 16. 7. 2018.