Zdravstveni turizam

Zdravstveni turizam, privremeni boravak u nekom mjestu s blagodatima podneblja, morske vode, termomineralne vode i peloida radi sprječavanja bolesti, liječenja i rehabilitacije. U Istri ima stoljetnu tradiciju, jer je Opatijska rivijera na početku XX. st. raspolagala s više sanatorija s medicinskim uređajima za liječenje i oporavak, posebice srčanih bolesnika, astmatičara i reumatičara, u kojima je radilo četrdesetak liječnika. 

 

Začetnikom lječilišta u Opatiji smatra se Max Joseph Örtel (1835-97), liječnik iz Bavarske. On je ustanovio »sustav staza i kura za fizičko opterećenje šest kategorija koronarnih bolesnika uz morsku obalu i na obroncima Učke« (A. Muzur). Zdravstveni turizam. se rano pojavio i na zapadnoistarskoj obali, ali je na pojedinim lokalitetima trebalo provesti preventivne mjere radi uništenja malaričnih komaraca. Rovinj je 1888. dobio morsko lječilište »Maria Theresia Seehospitz« za liječenje djece bolesne od skrofuloze i rahitisa. Na početsku XX. st. Savudrija je imala lječilište »Anna Kinder Seehospitz« ugl. za djecu iz Štajerske. Nekoliko godina prije I. svjetskog rata Poreč je također počeo vrednovati zdr. komponente podneblja i mora (Friedrich Klein), a postoje naznake da se prakticirala i ampeloterapija. Danas se zdravstvenim turizmom organizirano i uspješno bavi više ustanova: »Thalassotherapia«, specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju bolesti srca, pluća i reumatizma u Opatiji, Poliklinika za baromedicinu u Puli, u koju se hitno upućuju ronioci sa simptomima dekompresijske bolesti, Bolnica za ortopediju i rehabilitaciju »Dr. Martin Horvat« u Rovinju i »Miamedica« u Istarskim toplicama.

Ivan Blažević, Istarska enciklopedija
Posljednja promjena: 1. 2. 2005.