Mussolini, Benito

Mussolini, Benito Amilcare Andrea, talijanski političar, fašistički vođa i diktator, zvan Il Duce, Vođa (Dovia di Predappio, Forlì, 29.VII.1883. - Giulino di Mezzegra, Como, 28.IV.1945.). Političku karijeru započeo je početkom XX. st. kao socijalist postavši jedan od istaknutih vođa talijanske ljevice. U vrijeme Prvog svjetskog rata sve se više razilazi sa stranačkim kolegama zbog svojega zagovaranja talijanske intervencije na strani Antante. Nakon rata, 1919., s istomišljenicima osniva oiokret Borbena udruženja (Fasci di combattimento), koji 1921. prerasta u Nacionalnu fašističku stranku (Partito Nazionale Fascista, PNF), koja se brzo razvija i sve više približava desnici pri čemu se i Mussolini udaljava od ranijih ideja. Nakon osvajanja lokalne vlasti i "pohoda na Rim" 1922. postaje premijer, a raznim represivnim i autoritarnim mjerama do 1925. i talijanski diktator. Tijekom 1930-ih vodi agresivnu vanjsku politiku (vojni pohod na Etiopiju) i približava se A. Hitleru i nacističkoj Njemačkoj s kojom 1940. ulazi u rat protiv zapadnih saveznika. Nakon niza neuspjeha i američke invazije, 1943. je smijenjen s položaja i pritvoren, no nakon kapitulacije Kraljevine Italije oslobađaju ga Nijemci i postavljaju za diktatora marionetske Talijanske Socijalne Republike (Repubblica Sociale Italiana, Repubblica di Salò) kojom vlada do kraja rata kada ga, 27.IV.1945., pri pokušaju bijega u Švicarsku partizani zarobljavaju i sljedećeg dana strijeljaju u mjestu Giulino, zajedno s ljubavnicom Clarom Petacci.

Mussolini je u Istri bio najmanje triput. U Puli je prvi i jedini put bio 21.IX.1920., dok je još bio "samo" vođa fašističke stranke, kada je održao govor u kazalištu Politeama Ciscutti, između ostalog kazavši da "pred rasom kao što je slavenska, inferiorna i barbarska, ne treba slijediti politiku mrkve, nego politiku batine... Granice Italije moraju biti Brenner, Snježnik i Dinaridi: vjerujem da se može žrtvovati 500.000 slavenskih barbara za 50.000 Talijana." Navodno je, kada se nakon govora namjeravao obratiti okupljenim građanima pred zgradom kazališta, od jednoga Puljanina (po drugim pričama Puljanke) dobio pljusku, ali se najvjerojatnije radi o urbanoj legendi jer nema ozbiljnih potvrda toga događaja. Ljeta 1936., 7.VIII., posjetio je gradilište tada nastajuće Raše, novog rudarskog grada (koji se prvotno trebao zvati Liburnia). U svečanoj bijeloj odori obišao je Krapan, gdje je bilo sjedište uprave rudnika društva Arsa, zatim samo gradilište središta Raše, a obukavši rudarsko odijelo u pratnji rudara spustio se i u rudnik, na dubinu od 150 metara, kako je bilo objavljeno u talijanskom časopisu L'illustrazione Italiana, u broju od 16.VIII.1936., u velikoj reportaži pod naslovom "Nezaboravan dan u životu rudara Raše koje je posjetio Duce". Posjetio je tada i Bršicu, ondašnju luku Valdivagna, gdje je bio zadovoljan ogromnim zalihama iskopanog ugljena, a još više oduševljen modernim postrojenjima za pranje i separaciju ugljena u obližnjim Štalijama. U arhivu talijanskog Senata dostupne su fotografije Mussolinijeva dolaska u okolicu Podgrada (Castelnuovo d'Istria), na granici Brkina i Ćićarije, gdje je 31.VII.1942. prisustvovao vojnim vježbama u gađanju minobacačima i novim topovima.

LIT.: E. Gentile, Mussolini, Benito, Dizionario Biografico degli Italiani, vol. 77 (2012.); Mussolini ošamaren u Puli, TV Kalendar, HRT Zagreb 2009.; M. Milevoj, Mussolini u Raši 1936. godine, http://labinska-republika.blogspot.hr, 8. 2. 2012.; senato.archivioluce.it/senato-luce/scheda/foto/IL3000009256/12/Mussolini-Vidussoni-ed-altre-autoritagrave-a-Castelnuovo-dIstria-per-le-esercitazioni-militari.
Goran Prodan
Poasljednja promjena: 14. 4. 2018., ur.