Mussolini, Benito Amilcare Andrea, talijanski političar, fašistički vođa i diktator, zvan Il Duce, Vođa (Dovia di Predappio, Forlì, 29.VII.1883. - Giulino di Mezzegra, Como, 28.IV.1945.).

Političku karijeru započeo je početkom XX. st. kao socijalist postavši jedan od istaknutih vođa talijanske ljevice. U vrijeme Prvog svjetskog rata sve se više razilazi sa stranačkim kolegama zbog svojega zagovaranja talijanske intervencije na strani Antante. Nakon rata, u ožujku 1919., s istomišljenicima osniva borbenu političku udrugu Fasci Italiani di Combattimento (FIC), koja 1921. prerasta u Nacionalnu fašističku stranku (Partito Nazionale Fascista, PNF), koja se brzo razvija i sve više približava desnici pri čemu se i Mussolini udaljava od ranijih ideja. Nakon osvajanja lokalne vlasti i "pohoda na Rim" 1922. postaje premijer, a raznim represivnim i autoritarnim mjerama do 1925. i talijanski diktator. Tijekom 1930-ih vodi agresivnu vanjsku politiku (vojni pohod na Etiopiju) i približava se Adolfu Hitleru i nacističkoj Njemačkoj s kojom 1940. ulazi u rat protiv zapadnih saveznika. Nakon niza neuspjeha i američke invazije, 1943. je smijenjen s položaja i pritvoren, no nakon kapitulacije Kraljevine Italije oslobađaju ga Nijemci i postavljaju za diktatora marionetske Talijanske Socijalne Republike (Repubblica Sociale Italiana, Repubblica di Salò) kojom vlada do potkraj rata kada su ga, 27.IV.1945., pri pokušaju bijega u Švicarsku partizani zarobili i sljedećeg dana strijeljali u mjestu Giulino, zajedno s ljubavnicom Clarom Petacci.

Mussolini je u Istri bio najvjerojatnije četiri puta, barem prema poznatim podacima. Prvi put stigao je nedugo nakon završetka Prvog svjetskog rata kada je automobilom posjetio Trst, a potom se uputio i do Rijeke, o čemu je izvijestio javnost u svojem dnevniku Popolo d'Italia od 25.XII.1918. U članku „Note di viaggio“ (Bilješke s puta), kratko se osvrnuo i na život Istrana, onih na njezinom sjevernoistočnom rubu, koje naziva Hrvatima i Ćićima. Tom je prilikom posjetio i Podgrad (Castelnuovo d'Istria) te ocijenio kako vlada mir i sigurnost. Gotovo svugdje, navodi, prisutne su simpatije prema Italiji i talijanskoj vojsci koja je opskrbljivala lokalno stanovništvo namirnicama koje su nedostajale. Neprijatelje Italije vidio je u bivšim austrijskim službenicima te posebice u svećenstvu. Tekst je završio porukom kako će „eventualni, veoma hipotetski sutrašnji jugoslavenski iredentizam biti vrlo brzo anuliran izvanrednom asimilacijskom snagom talijanske civilizacije“.

U Puli je prvi i jedini put bio 21.IX.1920., dok je još bio "samo" vođa fašističkog pokreta (predsjednik FIC-a), kada je održao govor u kazalištu Politeama Ciscutti, između ostalog kazavši da "pred rasom kao što je slavenska, inferiorna i barbarska, ne treba slijediti politiku mrkve, nego politiku batine... Granice Italije moraju biti Brenner, Snježnik i Dinaridi: vjerujem da se može žrtvovati 500.000 slavenskih barbara za 50.000 Talijana". Moguće je da je tom zgodom, kada se nakon govora namjeravao obratiti okupljenim građanima pred zgradom kazališta, od jednoga Puljana dobio pljusku (ili dvije). O tome je novinaru Armandu Černjulu 1970-ih pričala pulska komunistkinja iz onih vremena Palmira Albanese, ne otkrivajući ime svoga političkog sudruga koji ga je (možda) ošamario. Povjesničar Milan Radošević obavijestio je 2022. javnost da je u Rimu pronašao dokument u kojem civilni komesar piše da se dogodio "priprost napad protiv osobe Benita Mussolinija" nakon njegova izlaska iz pulskog kazališta.

Mussolini je ljeta 1936., 7.VIII., posjetio gradilište tada nastajuće Raše (Arsia), novog rudarskog grada (koji se prvotno trebao zvati Liburnia). U svečanoj bijeloj odori obišao je Krapan, gdje je bilo sjedište uprave rudnika društva Arsa, zatim samo gradilište središta Raše, a obukavši rudarsko odijelo u pratnji rudara spustio se i u rudnik, na dubinu od 150 metara, kako je bilo objavljeno u talijanskom časopisu L'illustrazione Italiana, u broju od 16.VIII.1936., u velikoj reportaži pod naslovom "Nezaboravan dan u životu rudara Raše koje je posjetio Duce". Posjetio je tada i Bršicu, ondašnju luku Valdivagna, gdje je bio zadovoljan ogromnim zalihama iskopanog ugljena, a još više oduševljen modernim postrojenjima za pranje i separaciju ugljena u obližnjim Štalijama.

U arhivu talijanskog Senata dostupne su fotografije Mussolinijeva dolaska u okolicu Podgrada, na granici Brkina i Ćićarije, gdje je 31.VII.1942. prisustvovao vojnim vježbama u gađanju minobacačima i novim topovima.