Škole

Škole, zgrade za održavanje školske nastave kao zaseban arhitektonski korpus. U Istri se grade tek od XIX. st. Školstvo je do tada bilo vezano za sustav privatne edukacije, odnosno za Crkvu, pa se i nastava odvijala u aristokratskim i građanskim rezidencijama, odn. u župnim domovima i samostanskim građevinama. S druge strane, u Istri nije postojala Družba Isusova, koja je u XVII. i XVIII. st. ugl. bila pokretač osnivanja javnih škola na području Hrvatske.

Za Austro-Ugarske Monarhije te Kraljevine Italije škole su građene u nekoliko razvojnih etapa. Korpus škola osnovnog obrazovanja bio je vrlo velik i sustav je pokrivao velik broj naselja (zahvaljujući državnoj potpori), dok je sustav srednjih škola znatno ovisio o pokrajinskoj i općinskoj upravi, pa se razvijao sporije, popraćen velikim unutarnjim sukobima na političkoj i etničkoj razini. U tom je razdoblju izgrađeno više od 130 osnovnih (pučkih) škola, a nakon 1945. do kraja XX. st. izgrađeno je oko 75 osnovnih škola. Hrvatska Državna gimnazija u Pazinu, Realna gimnazija i Pokrajinska građanska škola u Rovinju, Njemačka državna gimnazija u Puli, Talijanska državna gimnazija u Puli, Pokrajinska poljoprivredna škola u Poreču, Njemačka pučka škola u Puli, Hrvatska pučka škola i pučka škola sv. Polikarpa u Puli pripadaju kompleksu eklektične arhitekture druge polovice XIX. st. i početka XX. st. Ženski pokrajinski licej u Puli jedini ima obilježja secesije, a Mornarička strojarska škola u Puli protomoderne. Pučke škole izgrađene za Austro-Ugarske ugl. su standardiziranoga tipa: veće (npr. San Martino i Dante Alighieri u Puli) i manje, mjesne (npr. Kavran, Šišan, Kršan i mnoge druge), vrlo su jednostavnog oblikovanja. Italija je podigla veće osnovne škole u Raši i Podlabinu te niz manjih (Varvari, Cvitani, Brgud i dr.). Nakon 1945. kontinuitet u oblikovanju manjih škol. zgrada zadržan je (Krunčići, Rapavel, Bajkini, Selina i dr.) do kraja 1950-ih. Tada, pod utjecajem arhitekata proizašlih iz zagrebačke arhitektonske škole, koncepcija i oblikovanje školskih zgrada mijenjaju smjer, s bitnim odmakom od tradicije, a u tom korpusu posebno valja istaknuti Višu ekonomsku školu u Puli, osnovnu školu u Poreču, kompleks »Školsko brdo« u Bujama, Fakultet ekonomije i turizma u Puli te Talijansku srednju školu u Puli.

LIT.: V. Ujčić, Pula, Pula 1963; D. Načinović i dr., Pula sa starih razglednica, Pula 1988; B. Milanović, Hrvatski narodni preporod u Istri, I, Pazin 1991; M. Milevoj, Kartulini z Labinšćini, Labin 1993.
Bruno Nefat, Istarska enciklopedija
Posljednja promjena: 1. 2. 2005., IE