Sveučilište u Rijeci

Sveučilište u Rijeci, zajednica visokoškolskih ustanova, fakulteta, visokih škola i pratećih ustanova, osnovana 17.V.1973. u Rijeci. Od 2002. u njegovu je sastavu deset fakulteta, tri visoke škole, dvije sveučilišne knjižnice i studentski centar. Iako se većina tih ustanova nalazi u Rijeci (fakulteti: Ekonomski, Filozofski, Građevinski, Medicinski, Pomorski, Pravni i Tehnički, zatim Visoka učiteljska škola, Sveučilišna knjižnica i Studentski centar), jedna se visoka učiteljska škola nalazi u Gospiću, jedan fakultet u Opatiji (Fakultet za turistički i hotelski menadžment, potom Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu), a četiri su ustanove bile u Puli (Filozofski fakultet, Fakultet ekonomije i turizma »dr. Mijo Mirković«, Visoka učiteljska škola i Sveučilišna knjižnica u Puli) do osnivanja Sveučilišta Jurja Dobrile 2006. 

Povijest visokoškolske izobrazbe u Rijeci počinje 23.XI.1627., kad je osnovan isusovački kolegij, na kojemu je 1632. započeo studij moralne teologije. Poveljom kralja Ferdinanda II. od 31.VII.1633. učenici toga kolegija dobili su povlastice koje su imali studenti sveučilišta u Grazu, Beču i dr. Gradskom vijeću Rijeke Karlo VI. odobrio je 1.VI.1724. otvorenje studija filozofije, a studij teologije dobio je 1728. stalni karakter. Ukinućem isusovačkoga reda ugasilo se i preobrazilo visoko školstvo i u Rijeci, a sredinom XIX. st. obnovljeno je na drugi način. God. 1857. premještena je Carsko kraljevska mornarička akademija (njem. K. u. k. Marine-Akademie) iz Trsta u Rijeku (djelovala 1866-1918), u Puli je 1866. utemeljen Carski i kraljevski mornaričko-tehnički odbor (K. u. k. Marine-Technisches Kommitee), a od 1869. i Mornarička knjižnica (K. u. k. Marine-Bibliothek). Između I. i II. svjetskog rata visokoškolska izobrazba u Rijeci ponovno je zamrla, a obnovljena je utemeljenjem Visoke teološke škole 15.X.1947., Više pomorske škole 4.IV.1949., Više stručne pedagoške škole 1953. te Više ugostiteljske škole u Opatiji. No prekretnicu je označio osnutak Medicinskoga fakulteta 1955., zatim Strojarskoga fakulteta 1960. i Ekonomskoga fakulteta 1961. U Puli je 1960. osnovana Viša ekonomska škola, a 1961. Pedagoški fakultet, koji je poslije ušao u sastav riječkoga Sveučilišta. Osnutkom Sveučilišta visokoškolsko obrazovanje na hrvatskom dijelu prostora oko sjevernog Jadrana zaokruženo je u cjelinu i ostvarene su nove mogućnosti za razvitak znanosti i školstva. Uredbom Vlade RH 21.V.1998. osnovane su tri visoke učiteljske škole, a stručni su studiji okupljeni na novoosnovanom Veleučilištu u Rijeci. Neki su stručni studiji (npr. pomorstvo) tijekom 2002. vraćeni u okrilje Sveučilišta. Prema europskim mjerilima to je srednje veliko sveučilište, s prosječno 15000 studenata godišnje. Na fakultetima se održavaju dodiplomski sveučilišni studiji i stručni studiji, a na nekima i poslijediplomski i doktorski studiji. Do 2002. diplomiralo je više od 50000 studenata, više od 1200 polaznika steklo je magisterij znanosti, a više od 500 doktora znanosti. Na Sveučilištu je zaposleno više od 350 doktora znanosti u znanstveno-nastavnim zvanjima, više od 370 znanstvenika u suradničkim i nastavnim zvanjima, više od 200 znanstvenih novaka, ukupno više od 900 nastavnika. Sveučilište u Rijeci surađuje s mnogim inozemnim i domaćim sveučilištima i institutima, uključeno je u multilateralni Srednjoeuropski program razmjene za sveučilišne studije CEEPUS (Central European Exchange Programme for University Studies), te u Program Ministarskog vijeća Europske zajednice za pomoć obnovi visokoga školstva u zemljama središnje i ist. Europe TEMPUS (Trans-European Mobility Scheme for University Studies) i dr. Od osnutka Sveučilišta u Rijeci njegovi su rektori: Zorislav Sapunar (1973.-76.), Zoran Kompanjet (1976.-78.), Josip Deželjin (1978.-80.), Slobodan Marin (1980.-84.), Predrag Stanković (1984.-86.), Mirko Krpan (1986.-89.), Petar Šarčević (1989.-91.), Elso Kuljanić (1991.-93.), Katica Ivanišević (1993.-98.), Danilo Pavešić (1998.-99.), Josip Brnić (1999.-2000.), Daniel Rukavina (2000.-09.), Pero Lučin (2009.-17.) te od travnja 2017. Snježana Prijić-Samaržija.

Robert Matijašić, Istarska enciklopedija; ur.
Posljednja promjena: 10. 4. 2018., ur.