Studi Goriziani

Studi Goriziani, polugodišnji časopis koji izdaje Biblioteca Statale Isontina u Gorici. Osnovao ih je 1923. Carlo Battisti, a naslijedili su poletan duh časopisa Forum Iulii (1910-14) i naslov Görzer Studien F. X. Zimmermana (1918). Izlazili su do 1934 (objavljeno 10 br.), a ponovno su pokrenuti 1948. U prvom razdoblju i u prvim godinama drugoga razdoblja bili su izrazito protalijanski usmjereni, iako bez nacionalističkih predrasuda.

 

Pod vodstvom Guida Mancinija (među nasljednicima bili su O. Silvestri, M. Menato) 1960-ih, kad je Gorica otkrivala svoj povijesni europski identitet, preuzeli su »ulogu mosta između dvaju svjetova i dviju uljudbi, ulogu koju ljudi s granice moraju obnašati«. Tada su ojačale veze i inicijative na objema stranama sjevernojadranskoga i osobito istarskog područja, kako većim brojem prikaza i recenzija, tako i prilozima šireg interesa (slovenski autori D. Mihelič, J. Šumrada) te većim otvaranjem prema srednjoeuropskim temama. Do 2001. izišla su 94 broja (od toga neki dvobroji) i dvadesetak monografskih dodataka. Studi Goriziani postali su referentnim časopisom za poznavanje kulture Primorja i njegova odnosa sa susjednim pokrajinama.

LIT.: S. Tavano, La cultura goriziana fra il 1945 e gli anni '70, Studi Goriziani, Gorizia 1997, 85.
Sergio Tavano, Istarska enciklopedija
Posljednja promjena: 1. 2. 2005., IE