Staroslavenski zavod

Staroslavenski zavod, ustanova utemeljena 1948. odlukom Vlade NR Hrvatske pod imenom Staroslavenska akademija, kao nastavak ustanove koju je utemeljio A. Mahnić u Krku 1902. Osnivačka skupština održana je u Rijeci, na skupštini Društva svećenika Hrvatske. Predsjedao je B. Milanović, zapisnik vodio J. Šojat, a inicijator je bio Svetozar Ritig. 

Cilj ustanove bilo je proučavanje staroslavenskog jezika i hrvatske glagoljske književnosti, izdavanje tekstova te istraživanje i njegovanje glagoljskog pjevanja. Rad je započeo seminarima o staroslavenskome i glagoljici, koje je vodio M. Peloza. God. 1952. Akademiji je promijenjeno ime u Staroslavenski institut, danas djeluje pod imenom Staroslavenski zavod. Izdaje dvije redovite edicije: časopis Slovo (izašlo 50 brojeva) i Radove (izašlo 9 knjiga). U njima je objavljeno mnogo građe koja se odnosi na Istru i kvarnerske otoke. U sunakladništvu je izdao Hrvojev misal (faksimil i kritički aparat), II. Novljanski brevijar (faksimil) i zbirku Glagoljski fragmenti Ivana Berčića u Ruskoj nacionalnoj biblioteci (2002). Zavod izdaje višesveščani Rječnik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije.

LIT.: Staroslavenska akademija i njeno značenje, prilog časopisu Slovo, 1994-96, 44-46; Glagoljica i hrvatski glagolizam (zbornik), Zagreb-Krk, 2004.
Josip Bratulić, Istarska enciklopedija
Posljednja promjena. 1. 2. 2005., IE