Kovač, Mirko

Kovač, Mirko, romanopisac, scenarist, dramatičar, esejist (Petrovići kraj Bileće, BiH, 26.XII.1938. - Rovinj, 19.VIII.2013.). Rano je otišao od kuće, a glavna mu je želja bila postati pisac. Zbog teških životnih prilika morao se sam uzdržavati i školovati. Često je mijenjao gimnazije, ponajviše zbog ideja koje su ga dovodile u sukob s profesorima. Pohađao je Akademiju za pozorište i film u Beogradu, no studij nije završio, a već 1962. objavio je roman prvijenac Gubilište koji je izazvao žestoke kritike službene javnosti. Naime, zbog tog je romana optužen za stvaranje "mračne slike svijeta", što ga čini prethodnikom tzv. književnog "crnog vala". 

Nakon objave Gubilišta sve češće je boravio u Zagrebu gdje je napisao šest scenarija za Jadran-film. Po tim su tekstovima snimljeni uspješni i nagrađivani filmovi kao što su Lisice (redatelj Krsto Papić), Okupacija u 26 slika i Pad Italije (Lordan Zafranović). Kovačev rad tada nije bio fokusiran samo na film već je pisao i drame za kazalište i televiziju. Njegove su drame izvođene, ali i zabranjivane u Sarajevu, Mostaru i Zagrebu. Zbirku pripovijedaka Rane Luke Meštrevića objavio je u Beogradu 1971., a zanimljivo je da je tada proglašena najboljom knjigom priča da bi samo dvije godine poslije bila povučena iz knjižnica te također osuđena kao "crna slika stvarnosti". To Kovača nije obeshrabrilo te je u Zagrebu objavio romane Ruganje s dušom i Vrata od utrobe koji su mu donijeli niz nagrada, među kojima i NIN-ovu nagradu 1978. za najbolji roman godine. U drugoj polovici 1980-ih aktivno se suprotstavio rastućem srpskom nacionalizmu. Na jednom skupu u Beogradu pretukle su ga Šešeljeve pristaše, a dobivao je i prijetnje te je 1991. zauvijek otišao iz Beograda i preselio se u Rovinj, odakle je za tjednik Feral Tribune nastavio pisati protiv nacionalizma, ali ovog puta hrvatskog. U Rovinju je pisao nove knjige te je redigirao svoje starije radove. Iz tog razdoblja valja istaknuti Kristalne rešetkeGrad u zrcalu, pripovijetke Ruže za Nives Koen te novu verziju Ruganja s dušom. U Rovinju je napisao i dvije drame koje su izvedene u Crnogorskom narodnom pozorištu u Podgorici, kao i knjige eseja Pisanje ili nostalgija i Elita gora od rulje. S Filipom Davidom objavio je i Knjigu pisama 1992-1995. Jedan je od najvećih pisaca četiriju suvremenih južnoslavenskih književnosti. Dobitnik mnogih međunarodnih i domaćih nagrada, između ostalih Herderove nagrade, nagrade Tucholsky, slovenske srednjoeuropske nagrade Vilenica, bosanskih nagrada Bosanski stećak i Meša Selimović, crnogorskih nagrada 13. jul, Stefan Mitrov Ljubiša i Njegoševe nagrade. Dobitnik je hrvatskih nagrada Vladimir Nazor i August Šenoa, nagrade Jutarnjeg lista i drugih. Knjige su mu prevedene na desetak jezika, najviše na njemački, francuski, talijanski, engleski i švedski. Kao jedan od ključnih scenarista jugoslavenske kinematografije, početkom srpnja 2013. dobio je i nagradu 50 godina, koju Motovun Film Festival dodjeljuje umjetnicima koji su više od pola stoljeća posvetili radu na filmu.

LIT.: B. Vincek/Hina, Odlazak velikana književnosti i filma, Glas Istre, 21. 8. 2013.
Ur. (G. Prodan)
Posljednja promjena: 21. 3. 2018.