Riječka revija

Riječka revija, časopis za književnost, umjetnost i društvena pitanja, koji je izlazio u Rijeci od 1952. do 1969., isprva kao dvomjesečnik, od 1963. kao mjesečnik. Pokrenulo ga je Narodno sveučilište u Rijeci i Puli (1952-53), potom ga preuzima riječko Izdavačko poduzeće Otokar Keršovani (1954-57), a od 1958. izdavač je bio Pododbor Matice hrvatske u Rijeci. Glavni urednici bili su Vinko Antić i Vlatka Babić, kasnije Drago Crnčević, Milivoj Bakarčić, Nikola Kraljić i dr. 

 

Časopis se, kao prvi takve vrste na istarsko-kvarnerskom prostoru, bavio društvenim i kulturnim životom, te objavljivao prozu i poeziju, rasprave i polemike, književnopovijesne i povijesne osvrte, prikaze knjiga i kulturnih zbivanja (izložbe, predstave i dr.). Početkom 1960-ih regionalnu problematiku sve više zamjenjuje književnost koja u časopisu dobiva središnje mjesto. Njegova uloga u okupljanju kulturnih i književnih djelatnika koji su se bavili riječkim, istarskim, primorskim, kvarnerskim i gorskokotarskim temama postupno je slabila pojavom novih časopisa, napose moderno usmjerenih Dometa. Nova serija Riječke revije, kao časopisa Riječkoga književnog i naučnog društva, izlazila je od 1968. U časopisu su objavljivali D. Gervais, V. Antić, T. Peruško, A. Rojnić, D. Klen, V. Bratulić, P. Strčić, M. Božić, A. Cetineo, O. Delorko, V. Desnica, S. Diana, N. Fabrio, M. Fotez, I. Frangeš, D. Jelčić, M. Matić-Halle, M. Matković, Lj. Car-Matutinović, N. Mihanović, V. Parun, N. Polić, A. Šoljan, M. Bertoša i dr.

R., Istarska enciklopedija
Posljednja promjena: 1. 2. 2005., IE