Rabatta, stara plemićka obitelj podrijetlom iz Firence.

U XIII. st. preselila se u Udine i ondje podijelila u tri grane, od kojih je najvažnija ona gorička, koja se prvi put spominje 1337. Izumrla je u XIX. st., a njezini pripadnici nosili su naslove baruna, poslije i grofova (od 1634.) i bračnim vezama bili povezani s mnogim drugim plemićkim obiteljima (Medici, Strozzi, Salviati). Neki njezini članovi u novom su vijeku u Istri i Hrvatskom primorju obnašali različite dužnosti.

Giuseppe (Josip), austrijski general (Gorica, oko 1550. - Senj, 31.XII.1601.), bio je savjetnik nadvojvode Ferdinanda na dvoru u Grazu, a 1598.-99. poslanik u Rimu i Veneciji. Kao vicedomin Kranjske na zahtjev nadvojvode Ferdinanda 1596. obišao je Pazinsku knežiju, a na sina Gaspara htio je prenijeti kaštel Kršan, koji je 1600. kratkotrajno posjedovao. Pokušavao je pronaći rješenje tzv. uskočkoga pitanja, koje je zaoštrilo odnose između Venecije i Austrije. Kada je dogovoreno da se uskoci presele u Otočac, u prosincu 1600. imenovan je nadvojvodinim povjerenikom u Senju. U toj je ulozi uskocima branio plovidbu izvan Senjskoga kanala, oduzimao im plijen, a dao je i pogubiti uskočke vojvode Martina Posedarskoga, Marka Margitića iz Ledenica i Jurja Maslardu iz Dubrovnika. Kada je to htio učiniti i s vojvodom Jurišom Sučićem, izbila je velika pobuna Senjana, u kojoj je ubijen. Rabatta se pojavljuje i kao lik u romanu Čuvaj se senjske ruke Augusta Šenoe.

Giuseppeov sin, barun Antonio (umro 1650.), bio je kapetan Gradiške (1621.), savjetnik cara Ferdinanda II. i carski veleposlanik u Veneciji (1638.). Sudjelovao je u financijskim transakcijama oko Pazinske knežije u XVII. st. Njegovi sinovi: Ludovico (Luigi), gorički kapetan (1661.-63.); Giuseppe (Gradiška, 6.II.1625. - Ljubljana, 28.II.1683.), ljubljanski biskup (1664.); Rodolfo (?, oko 1640. - Bratislava, 1687.), carski feldmaršal, istaknuo se u borbama protiv Osmanlija.

Antoniov nećak bio je kavaljer Michele, pazinski kapetan i upravitelj knežije (1622.-37.), vrlo sklon lokalnom plemstvu. Živio je uglavnom na svojim posjedima oko Gorice, pa je u njegovo ime Pazinskom knežijom upravljao izabrani namjesnik. U korespondenciji se služio talijanskim jezikom, čak i u pismima koja je upućivao caru.

Michele i Giovanni (XIV. st.) 1398. dali su izgraditi crkvu Sv. Duha iznad kaštela u Gorici; Michele (umro 1428.) bio je istaknuti vojni zapovjednik i kavaljer, a Raimondo Ferdinando (1669.-1722.) diplomirao je filozofiju u Beču, i bio biskup Passaua (1713.).