Pupićina peć

Pupićina peć, pećina na desnoj strani Vele drage, jugoistočno od ruševina Stare Vranje, na oko 120 m aps. visine. To je polupećina s ulazom širine 19 m, koja se u duljini od 2 m postupno suzuje na 3,5 m. Ulaz, okrenut prema jugu, ima oblik polukružna svoda, najveće visine 7 m. 

Nakon zabilježbe i manjih zahvata (B. Baćić, R. Starac) od 1995. pećinu istražuje međunarodna ekipa na čelu s Prestonom T. Miracleom s Arheološkog odsjeka Sveučilišta u Cambridgeu, u sklopu zajedničkog projekta (Sveučilište u Zagrebu, HAZU, Arheološki muzej Istre) istraživanja klimatskih i kulturnih promjena na sjevernom Jadranu između 13 000 i 6000 god. pr. Kr. U slojevima sedimenata, u prirodnome slijedu taloženja, pronađeni su ostatci ognjišta, obrađenoga kamenja, alatki, životinjskih kostiju, puževa, školjaka i keramičkih ulomaka iz razdoblja u rasponu od kraja gornjega paleolitika preko mezolitika, neolitika i brončanoga doba do rimskog razdoblja.

LIT.: M. Malez, Pećine Ćićarije i Učke u Istri, Acta geologica, II, Zagreb 1960; P. Miracle, Pupićina peć 1995-1999., Život u sjeni Učke krajem ledenog doba, Katalog 56, Arheološki muzej Istre, Pula 1999.
Klara Buršić-Matijašić, Istarska enciklopedija
Posljednja promjena: 1. 2. 2005., IE