Puljština

Puljština, geografsko-povijesni naziv za južni dio Istre kojemu je Pula glavno gravitacijsko gradsko središte. Na tom području, površine 576 km2, koje obuhvaća uz Grad Pulu, općine BarbanFažanaLižnjanMarčanaMedulin, Svetvinčenat (Savičenta) i Grad Vodnjan, u 88 naselja obitava 85167 st. (2001). Puljština ima vrlo visoku gustoću naseljenosti sa 148 st./km2. Granica Puljštine proteže se kopnom od Barbarige na zapadnoj obali Istre do ušća rijeke Raše u Raškom zaljevu na istoku. Puljština ima vrlo dugu i razvedenu obalnu liniju s nekoliko većih otoka (Brijuni/Brioni) i ponešto malih (oko Pule i u Medulinskom zaljevu). Istočna obala strmija je od zapadne, koja je blago položena, tako da je cijela Puljština nagnuta prema zapadu. To je ugl. vapnenačko područje i, tipično za krš, bez površinskih voda, osim mjestimice lokvi. Klima i vegetacija imaju posve sredozemna obilježja, a na plodnoj crvenici uspijevaju žitarice, vinova loza i masline. Veće plodne površine oko Ližnjana te između Ližnjana i Pule omogućavaju i ekstenzivnu proizvodnju, te povrtlarstvo natapanjem podzemnom vodom iz bunara. Sjeverozapadni dio Puljštine i istočna obala obrasli su gustom makijom i niskom šumom hrasta crnike, a u ostalim dijelovima prevladava kultivirani krajolik s obradivim površinama, pašnjacima i mjestimičnim šumama bjelogorice i alepskoga bora.

Obalno područje južne Puljštine izrazito je urbanizirano, kao i zaleđe Pule i neposredna okolica. Osim Pule kao glavnoga gradskoga naselja u južnoj Puljštini koncentrirana su i druga naselja gradskog, polugradskog i seoskog tipa (osim sjedišta općina, još i PremanturaPomerBanjoleŠišanValturaMuntićLoborikaKrnicaMutvoranGaližanaFilipana, Manjadvorci, JuršićiČabrunićiRežanci, Barbariga i Peroj, te mnogobrojna manja naselja i zaseoci. Glavne su gospodarske djelatnosti Puljštine prerađivačka industrija u Puli (brodograđevna, građevinska, tekstilna, kemijska, prehrambena), te uslužne djelatnosti, osobito turizam (Pula, Medulin, Premantura, Brijuni). U unutrašnjosti podalje od mora razvija se u posljednje vrijeme agroturizam. Prometni pravci cestovnih, željezničkih i pomorskih, te zračnih komunikacija usmjereni su prema Puli kao glavnom središtu. Iako je u prošlosti (doba Austro-Ugarske) južna Puljština imala i vojno značenje zbog povoljnog položaja na sjevernom Jadranu, te se u XIX. st. zato i razvila brže i više od susjednih mikroregija, u posljednje se vrijeme promjenom geopolitičkih odnosa znatno smanjuje važnost za vojne potrebe.

Puljština je bila naseljena u svim povijesnim razdobljima, od paleolitika (Šandalja) i neolitika do današnjih dana. Mnogobrojna gradinska naselja brončanoga i željeznoga doba svjedoče o gustoj naseljenosti u posljednja dva tisućljeća pr. Kr., a u rimsko doba izgrađene su mnogobrojne rustične vile, središta poljoprivrednih imanja. U ranome srednjem vijeku Puljština je slabije naseljena Slavenima (Hrvati), jer je romanski utjecaj potomaka romaniziranoga stanovništva ovdje bio jači nego u središnjoj Istri. Obalni dio Puljštine i Pula i dalje su u srednjem vijeku bili orijentirani na more i veze s drugim jadranskim središtima, poglavito s Akvilejom i, poslije, Venecijom. Mnogobrojni romanski toponimi koji su na području cijele Puljštine preživjeli do duboko u sr. vijek svjedoče o gustoj naseljenosti, koja je prekinuta nizom epidemija kuge i drugih bolesti u XIII-XIV. st., nakon kojih su mnogobrojna sela ostala prazna. Mletačka je vlast u XV-XVII. st. naselila u Puljštini, kao i drugdje na svojim posjedima u Istri, izbjeglice pred Osmanlijama iz Dalmacije i drugih zemalja pod njezinom vlašću (migracije), najvećim dijelom Hrvate, ali i pripadnike drugih naroda (Crnogorci, Grci, Albanci, Ciprani). Tako su sela u Puljštini ponovno naseljena, a osnovana su i nova, koja postoje i danas. Suvremeni razvitak započeo je sredinom XIX. st., kada je Pula postala glavnom bazom ratne mornarice, što je privuklo mnogobrojne radnike, obrtnike i trgovce, izgrađena je želj. pruga, te je broj stanovnika Puljštine naglo narastao. Unatoč promjenama polit. sustava nekoliko država i odlascima dijela stanovništva u više navrata (egzodus), Puljština se, s prekidima u razvoju i stagnacijama, razvijala do današnjeg položaja najrazvijenije regije hrvatske Istre.

Robert Matijašić, Istarska enciklopedija
Posljednja promjena: 1. 2. 2005., IE