Proština

Proština, zemljopisno-povijesni i etnografski naziv za dio istočne Puljštine, jugoist. dio Istre od Krničkog porta do luke Budava (Valtarska draga). Središtem područja Proštine drži se naselje Peruški, a u Proštinu se pribrajaju okolna naselja Mutvoran, Cokuni, Šegotići, Mali i Veli Vareški, Pavićini, Kavran, te zaseoci Cveki i Jovići. Područje Proštine karakteristična je visoravan između 100 i 160 m nadm. vis., s nekoliko istaknutijih vrhova (Mutvoran 189m, Bubain 185m, Peruški vrh 168m), krševite vapnenačke građe, bezvodno i s malo plodna zemljišta. Strmo se spušta prema moru i dragi Mandaleni. Obraslo je gustom makijom i šumama hrasta crnike u nižim dijelovima, a zajednicama primorske bjelogorične šume u višim dijelovima. 

Na približnoj površini od 40 km2 obitava samo 640 st. (2001), gustoća naseljenosti vrlo je niska, svega 16 st./km2. Stanovništvo se dijelom bavi tradicijskim poljodjelstvom (vinova loza, povrće, žitarice), a najčešće radi u uslužnim i industrijskim djelatnostima u obližnjim naseljima izvan Proštine (Marčani, te najviše u Puli i njezinoj okolici). U posljednje se vrijeme razvija turizam (Duga Uvala) i agroturizam (Kavran). Prometno je izolirana, odn. podalje od glavnih cestovnih i drugih pravaca, iako ima dva priključka na županijsku cestu Pula-Labin (u Marčani i Prodolu). Proština je naseljena od prapovijesti (mnogobrojna gradinska naselja), a bila je dijelom pulskog agera u rimsko doba, s tragovima centurijacije na području Sočaja. Na visoravni je nekoliko lokaliteta s ostatcima ladanjskih vila. U srednjem vijeku glavno središte bio je Mutvoran, koji je imao status vojne utvrde, kaštela na istočnoj granici mletačke Puljštine. Sva ostala naselja nazivaju se po prezimenima doseljenika iz Dalmacije (XVI-XVII. st.) koji su naselili područje demografski opustošeno poslije epidemija kuge. Početkom XX. st. Proština je bila poprište Proštinske bune.

Robert Matijašić, Istarska enciklopedija
Posljednja promjena: 1. 2. 2005., IE