Poreština

Poreština, geografsko-povijesni naziv za dio zapadni Istre između ušća rijeke Mirne na sjeveru i Limskoga zaljeva (kanala) na jugu. Kopnena granica područja ide usporedno s državnom cestom (D3) Pula-Buje, tako da području Poreštine pripadaju grad Poreč i općine Kaštelir-Labinci, Sveti Lovreč, Višnjan, Vižinada i Vrsar, u kojima na površini od 350km2 i u 178 naselja obitava 26229 stanovnika, s gustoćom naseljenosti od 75 st./km2. Glavnina stanovništva živi i radi u obalnom području. 

Glavno je središte Poreč. Poreština je vapnenačka krševita visoravan, blago nagnuta prema moru, tako da se s morske obale blago uzdiže do prosječne nadm. vis. od približno 200 m do 300 m. U krajoliku su prepoznatljive mnoge manje uzvisine između kojih su plodne površine crvenice. Teren je bezvodan, što je tipično za cirkulaciju u kršu, osim manjega broja lokvi, koje postupno nestaju. Vegetacija i klima posve su mediteranske, a cijela je Poreština pod blagotvornim utjecajem mora. Obalni je dio obrastao makijom i šumama hrasta crnike, osobito u južnom dijelu oko Limskoga zaljeva, a sjeverni dio najvećim je dijelom obrađen, s nešto bjelogoričnih niskih šuma. Plodno tlo pogoduje uzgoju vinove loze i maslina, koje su najvažniji i najpoznatiji plodovi zemlje. Velike tvrtke kultiviraju plantažne maslinike oko Tara, a mali proizvođači proizvode kvalitetna i vrhunska vina u unutrašnjosti (Višnjan, Vižinada, Peršurići). Vinske ceste, i u posljednje vrijeme ceste maslinova ulja, pridonose obogaćenju turist. ponude. Glavna je gospodarska djelatnost turizam, gotovo isključivo u obalnome pojasu (Vrsar, Funtana, Poreč, Vabriga), gdje su smješteni svi kampovi i hoteli. U posljednje se vrijeme valoriziraju agroturističke mogućnosti unutrašnjeg područja. Kulturno-povijesno važna su naselja VrsarTarSveti Lovreč PazenatičkiVižinada i Višnjan. Područje je bilo gusto naseljeno u prapovijesti (mnogobrojne gradine: Picugi, Mordele, Sv. Anđeo i dr.), i obalni dio u rimsko doba (rustične vile u Červaru, Sorni, proizvodni centar u Loronu). U ranome srednjem vijeku zaleđe obale naselili su Hrvati (Slavenska cesta). Cijela Poreština došla je pod vlast Venecije, koja je nakon katastrofalnih epidemija kuge (XIV-XV. st.) sustavno naseljavala izbjeglice pred Osmanlijama iz Dalmacije i drugih svojih posjeda na tada napušteno zemljište. Tako je, od XV. do XVII. st., započelo stvaranje gotovo svih današnjih naselja, sela i gradića. U drugoj polovici XIX. st. počeo je suvremeni razvitak Poreštine, koja je gospodarski prosperirala u doba kada je Poreč bio jedno od glavnih središta Istre i sjedište Istarskoga sabora. Nakon II. svjetskog rata počela je depopopulacija sela u unutrašnjosti, a s razvitkom turizma rastao je broj stanovnika u naseljima na obali.

R. Matijašić, Đ. Fabjanović, Istarska enciklopedija
Posljednja promjena: 1. 2. 2005., IE