Plomin Luka (Plominska Luka, tradicionalno Pȍrat, Plomȋnski Pȍrat, tal. Porto Fianona), naselje i luka 500 m jugozapadno od Plomina i u samom završetku Plominskoga zaljeva, koji je nastao potapanjem donjega dijela Plomȋnske drȁge (zaljev je dug oko 4 km, širok između 250 i 400 m), te 6 km jugoistočno od općinskoga središta Kršana (45°8′N; 14°11′E; 4 m nadmorske visine); 143 stanovnika (2021.).

Nekad je Porat bio važno trgovačko i prometno središte: do kraja II. svjetskog rata postojale su stalne brodske linije koje su ga povezivale s Rijekom, Cresom i Lošinjem. Isušivanje Čepićkoga jezera 1932., tj. zatrpavanje zaljeva i gata Porta (gdje se prije ukrcavao boksit) muljem nakon što je umjetnim putem (prokopanim tunelom) otvoreno ušće ponornice Boljunčice, izazvalo je propadanje naselja, koje je nakon II. svjetskog rata gotovo potpuno napušteno.

Do kraja II. svjetskog rata Porat je bio mjesto pomoraca, ribara i vrsnih mlinara, a u XIX. st. u blizini se počeo eksploatirati ugljen. Oživio je izgradnjom termoelektrana Plomin I i II, uz koje je niklo i novo stambeno naselje za radnike. To je donekle revitaliziralo Porat, ali i nagrdilo nekad živopisnu dragu i ekološki je ugrozilo.

Na mjestu Porta bila je smještena antička Flanona. U ranom srednjem vijeku naseljen je, u antici napušten, sigurniji brežuljak (Plomin). Imala je mnogobrojne crkvice (sv. Elizabete, sv. Vida i Modesta i sv. Mateja), a u obližnjem Klavaru (300 m jugozapadno) djelovao je pavlinski samostan, XIV.-XVIII. st.

Gospodarska zdanja i veću kuću posjedovala je obitelj Depangher-Manzini.

Slike