Plin, prirodni

Plin, prirodni, smjesa ugljikovodika s najvećim udjelom metana, koja se nalazi u stijenama Zemljine kore, u zasebnim ležištima ili otopljena u nafti, a rabi se kao gorivo i kao sirovina za dobivanje petrokemijskih proizvoda. U istarskom je podmorju prirodni plin registriran nakon dugotrajnih geofizičkih i seizmičkih istražnih radova te mnogobrojnih bušotina koje je izbušilo poduzeće Naftaplin (danas: INA-Naftaplin) iz Zagreba. Bušeno je od Rovinja i Pule preko otoka Oliba, Ugljana, Dugog otoka, Ravnih kotara do Kornata, Brača, Lastova i Visa, u razdoblju od 1959. do 1999. U podmorju sjev. Jadrana bušeno je s platformi Panon i Zagreb-1. Istražna bušotina kraj Rovinja bila je duboka 4135 m, a bušotina Amanda-1 u sjev. jadranskom primorju (zapadno od Savudrije), izrađena s platforme Panon, imala je dubinu od 7305 m (najdublja naftna bušotina u Europi). Korisna i izdašna plinska polja nađena su u smjeru zapad-jugozapad, 50 km od Pule, u polju Ivana, ali i u drugim plinskim poljima, južnije i jugoistočnije duž jadranske kotline, koja se dalje proteže u smjeru Palagruže. To su polja: Irina, Ida, Ika, Andreina, Ana-Maria, Irma, Koraljka i Ksenija (jugozapadno od Kornata). 

Nabušeni plin u istarskom i ostalom jadranskom primorju biogenog je podrijetla u kojem preteže metan uz varirajuće neznatne količine dušika i ugljikova dioksida. Karakteristika je ležišta da su slojnoga tipa u plićim intervalima, a akumulirana su na većem prostoru u kvartarnim pijescima ili u miocenskim kalkarenitima i pješčenjacima. Na bušotinama je registrirano dnevno istjecanje od 38000 do 500000 m3 plina. Plinsko polje Ivana otkriveno je 1973. na prostoru tzv. Istarske platforme bušotinom Jadran-6, te potvrđeno s 15 dodatnih bušotina. Na prostoru polja registrirano je 12 plinskih slojnih ležišta s velikom horizontalnom raširenošću. Iskorištavanje plina (plinofikacija) iz tog plinskoga polja započelo je potkraj 1999. u suradnji s tal. naftnim tvrtkama. Spajanjem bušotina i kopna započet će plinofikacija Istre i goranskoga prostora, što je predviđeno i na prostoru oko Dugog otoka i Zadra, i na ostalim istraživanim lokacijama u jadranskome morskom bazenu.

Pojava nafte utvrđena je u bušotinama Jadran-13 (jugozapadno od otoka Kornata), Kate-1 (jugozapadno od kornatskog arhipelaga) i Vlasta-1 (jugoistočno od otoka Visa), i to na dubinama od 2000, 2400, 5500 i 6200m u vapnencima i dolomitima kredne starosti, te u trijaskim glinovitim laporima, vapnencima i anhidritima. Njezina eksploatacija zbog manje ekonomičnosti zasad nije planirana.

Srećko Božičević, Istarska enciklopedija
Posljednja promjena: 1. 2. 2005., IE