Orkestar Carske i kraljevske ratne mornarice (Mornarički orkestar, njem. Marinekapelle) osnovan je sredinom XIX. st. u Puli kao puhački orkestar.

S obzirom na to da su protokolarne potrebe najveće austrougarske ratne luke bile velike, a zadaće sve kompleksnije, s vremenom je prerastao u simfonijski orkestar. Od 1872. sjedište mu je bilo u Mornaričkom kazinu. Imao je stotinjak članova, od kojih je 45 glazbenika bilo u pripravi za ukrcavanje na brodove, dok je 55 stalno ostajalo u Puli.

Orkestar je nastupao na koncertima ozbiljne glazbe, na protokolarnim događanjima i balovima te na koncertima zabavnoga karaktera. Koncertni programi su obuhvaćali širok repertoarni dijapazon. Ovisno o prigodi, pored skladbi tipičnih za onodobne vojne orkestre poput potpurija, koračnica, polki, valcera i drugih popularnih plesova, na repertoaru Orkestra nalazili su se i dijelovi iz opera i opereta, različite kraće skladbe za orkestar, simfonije, simfonijske poeme te druge orkestralne forme.

S obzirom na to da pulsko gradsko kazalište nije bilo u mogućnosti financirati djelovanje stalnoga glazbeničkog korpusa, Orkestar je povremeno nastupao i u glazbeno-scenskim priredbama u Politeami Ciscutti, uz gostujuće operne i operetne družine. Na svojim koncertima je često ugošćivao renomirane soliste. Vodilo se računa da na programima budu zastupljena djela skladatelja različite etničke pripadnosti i provenijencije, a često je promicao i djela pulskih autora.

Sastavnica Orkestra, puhačka Gradska kapela (Stadtkapelle), gotovo svake nedjelje priređivala je koncerte na otvorenom, na gatovima i trgovima, rivi, Forumu te u salonima i vrtovima gradskih hotela. Izvodila je dijelove iz opera i opereta, kraće orkestralne skladbe, koračnice i slično. Nastupala je prilikom porinuća ratnih brodova, dočeka vojnih i civilnih dužnosnika, pa i samoga cara.

Članovi Orkestra bili su mahom profesionalni glazbenici, obrazovani u školama iz kojih su se regrutirali glazbenici ostalih sličnih vojnih orkestara pojedinih značajnih postrojbi austro-ugarske vojske. Uspješnosti i visokoj razini glazbenih postignuća najznačajniji su prinos dali kapelnici, većinom svestrani glazbenici koji su uz vođenje Orkestra aktivno muzicirali te se bavili skladateljskim radom. To su bili Josef Rudolf Sawerthal (1850.–64.), Christoph Christoph Stark (1864.– 69.), Wendelin Kopetzky (1869.–71.), Michael Zimmermann (1871.–73.), Josef Kovacs (1873.–89.), Karl Czerny (1889.–91.), Ludwig Schlögl (1891.–94.), Franz Lehár (1894.–96.), Gustav Schmidt (1896.–99.), Franz Jaksch (1899.–1917.) i Theodor Christoph (1917.–18.).