Mornarička bolnica u Puli, stara veduta

Mornarička bolnica u Puli

Mornarička bolnica u Puli (njem. K. u. k. Marinespital in Pola), vojna bolnica izgrađena 1861. za potrebe austrijske ratne mornarice.

Pružala je preventivnu i kurativnu zdravstvenu skrb mornarima, pripadnicima kopnenih vojnih jedinica i različitih vojnih ustanova, regrutima, polaznicima Mornaričke strojarske škole i drugih vojnih institucija. Vojna bolnica u Vodnjanu tada je služila još samo kao lazaret i nije odgovarala uvjetima suvremene bolnice.

Bila je to moderna, čvrsto građena zdravstvena ustanova primjerena naglom društvenom usponu. Projektirao ju je i građevinske radove nadzirao tehnički kapetan Viktor Damaševski. Kapacitet joj je bio oko 500 »formacijskih« postelja, dostatnih za medicinsku zaštitu 5-10.000 ljudi. U to doba pobol vojnika i mornara u garnizonima zbog epidemijskih bolesti bio je visok (i do 50% ljudi). Posebno je veliki pobol uzrokovala malarija: 1863.-66. od koje je bolovalo do 4.000 vojnika i mornara, pa se broj kreveta u Bolnici morao povećati na 730.

Među značajnim liječnicima austrijske mornarice bio je Bračanin Mihovil Nazor (1819.-92.), koji je 1852-53. bio glavni liječnik u Lučkom admiralatu u Veneciji, a 1862. preuzeo je dužnost glavnog liječnika u Lučkom admiralatu u Puli i načelnika Mornaričke bolnice. Bolnicu je 1918. preuzela talijanska Kraljevska mornarica i preimenovala u Ospedale Regio Marina. Poslije II. svjetskog rata preuređena je u Vojnu bolnicu za potrebe Jugoslavenske narodne armije, ali malo pomalo i za medicinske potrebe civilnoga stanovništva i vojnih umirovljenika. Godine 1970.-74. pomišljalo se o njezinu ukidanju i prijenosu poslova na Medicinski centar u Puli, koji bi primao i vojne osiguranike. Međutim, 1974. donijeta je odluka prema kojoj je Bolnica revitalizirana 1975.-76. građevinski je preuređena i modernizirana, uposleno je novo medicinsko osoblje i stručni kadar, te 1981. ustanova dobiva lik suvremene bolnice. Uglavnom je služila djelatnoj vojsci i vojnim osiguranicima, a oko 7% pacijenata bili su građani. Provodilo se suvremeno liječenje stacionarnog i dispanzerskoga tipa svih uzrasta osim novorođenčadi i djece pedijatrijske skrbi.

Po hrvatskom osamostaljenju 4.XI.1991. oprema i veći dio osoblja prebačeni su u Crnu Goru. Krizni štab Skupštine općine Pula preuzeo je zgradu 6.XI.1991. Uredbom Vlade Republike Hrvatske od travnja 1992. bolnica je prešla u sastav Ministarstva obrane, a potom je dodijeljena Medicinskom centru Pula. Godine 1996. odlučeno je da se u prostore te medicinske ustanove-spomenika premjeste neki odjeli pulske Opće bolnice, što je učinjeno 2000.

Slike


Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

August Jilek, Über die Ursachen der Malaria in Pola, 1868.; Marijan Terseglav, "Vojna bolnica u Puli", u: Zbornik zdravstva u Istri, Pula 1969.; Ivan Rudelić, Povijest medicine u južnoj Istri, Pula 1997.