Martinović, Egidio

Martinović, Egidio, nogometaš i trener (Pula, 1907 - Pula, 1993). Od 1923. bio je član Griona, najpoznatijega pulskoga nogometnoga kluba između dvaju svjetskih ratova. Iz Istre je emigrirao 1924., te je živio u Zagrebu. Nastavio je igrati u zagrebačkom HAŠK-u, potom Željezničaru (današnja Lokomotiva). Postao je i članom reprezentacije Jugoslavije, za koju je debitirao 1927. u Budimpešti protiv Mađarske. Kad se saznalo da je imao talijansko državljanstvo više ga nisu htjeli pozivati u reprezentaciju. 

Odlično je igrao na desnom krilu i bio je omiljen u zagrebačkim nogometnim krugovima, pogotovo kada je 1928. pristupio Konkordiji, u kojoj se zadržao do 1939. S klubovima u kojima je igrao osvojio je dva naslova prvaka i dva viceprvaka tadašnje države, a nastupao je i za reprezentaciju Zagreba u tada popularnim međugradskim susretima. U sezoni 1939/40. nastupao je za Marsoniju iz Slavonskog Broda te se na kraju 1940. preselio u Varaždin, postavši igrač i trener Varteksa. U Pulu se vratio 1948., trenirao je više klubova, među ostalima Pulu, Uljanik, Tehnomont, Šijanu, Rudar iz Raše, Rovinj, Pazin. U Puli je osnovao prvu nogometnu školu u Hrvatskoj nakon Zagreba, a s grupom nogometaša potaknuo je osnivanje pulskoga nogometnoga podsaveza i prvu trenersku organizaciju, čiji je bio predsjednik.

R. Matteoni, Istarska enciklopedija
Posljednja promjena. 1. 2. 2005., IE