Trevisani, Francesco

Trevisani, Francesco (zvan Romano), slikar (Kopar, 9.IV.1656 - Rim, 30.VII.1746). Prvu pouku iz crtanja dobio je od oca Antonija, koparskog arhitekta. Slikarsku izobrazbu stjecao je u Veneciji, najprije u radionici Antonija Zanchija, a potom u školi Josepha Heintza ml., gdje je ostao do njegove smrti 1677. Nastavivši školovanje u Rimu, pridružio se tada vodećem slikaru Carlu Marattiju (1625-1713), a njegov klasicizam omekšavao je venecijanskim koloritom i naglašenom emotivnošću. 

 

Zaštićen moćnim pokroviteljima umjetnosti, kardinalom Pietrom Ottobonijem i papom Klementom XI., ubrzo je u Rimu postao najistaknutijim slikarom svoje generacije. Popularnost je stekao oltarnim palama za mnogobrojne rimske crkve: S. Maria degli Angeli, S. Silvestro in Capite (Muka Kristova, 1695-97), S. Maria in Aracoeli (Ekstaza sv. Franje, 1729) i dr., ali i kabinetskim djelima s mitološkim i povijesnim temama. Bio je osobito cijenjen kao portretist (Portret kardinala Pietra Ottobonija, Muzej Bowes, Barnard Castle). Dekorativnost i kromatsko bogatstvo svijetle palete te dopadljiv eklekticizam osigurali su mu obilje narudžbi i izvan Rima (Torino, Urbino, Siena, Arezzo, Venecija). Među najpoznatijim su djelima Betšeba na kupanju u zbirci Schönborn u Pommersfeldenu, Banket Antonija i Kleopatre (1702) u Galeriji Spada u Rimu, Mrtvi Krist s anđelima u Pinakoteci Akademije Albertine u Torinu i inačica iste teme u muzeju Louvre u Parizu. Među njegovim učenicima bili su C. I. Carlone, P. A. Rotari i B. Nazari.

LIT.: F. R. Di Federico, Francesco Trevisani. Eighteenth-century Painter in Rome. A catalogue raisonné, Washington 1977.
V. Bralić, Istarska enciklopedija
Posljednja promjena: 1. 2. 2005., IE