Muzio, Girolamo

Muzio, Girolamo (latin. Hieronymus Mutius), književnik i polihistor (Padova, 1496 – ?, 1576). Po ocu Kopraninu uzeo nadimak Justinopolitanus. Kao i otac, bio je učitelj plemenitaške djece i nastavnik javnih (gradskih) škola, te je često mijenjao mjesto boravka.

Živio je i radio na dvorovima tal. gradova-država (Padova, Venecija, Ferrara, Milano, Firenca i Rim), u Francuskoj i na dvoru rimsko-njem. cara Maksimilijana II., a u mladosti je kratko boravio u Dalmaciji i Kopru. Dopisivao se i polemizirao s mnogobrojnim intelektualcima svojega doba, a osobito je postao poznat po suprotstavljanju protestantizmu koparskoga biskupa P. P. Vergerija. Tiskao je nekoliko protureformatorskih polemičkih spisa i zbirki pisama: Le Vergeriane (1549–50), La cattolica disciplina dei Principi (1561), L’eretico infuriato (1562) i dr., zatim moralne i teološke tekstove Lettere secolari (1551), Operette morali (1553), te Tre testimoni: Basilio, Cipriano e Ireneo (1555). Zauzimao se za tal. jezik umjesto latinskoga u svakodnevnome životu. Postumno mu je o toj u tal. kulturi tada vrlo aktualnoj temi objavljena zbirka tekstova, nastalih 1530–73., Battaglie in difesa dell’italica lingua (1582). Napisao je i rasprave Duello (1550) i Gentiluomo (1572), u njegovo doba vrlo popularne, te lirske pjesme Egloghe amorose (1550).

 

LIT.: F. Semi, Istria e Dalmazia: uomini e tempi, I, Istria e Fiume, Udine 1991.

U.