Wagna, izbjeglički logor istarskog stanovništva 1915.-18.

Budući da je Pula bila glavna vojna austrougarska luka te da je ulaskom Italije u I. svjetski rat postojala opasnost od talijanskog napada na grad i protuaustrijskog djelovanja dijela lokalnog stanovništva, austrougarske su vlasti odlučile premjestiti žitelje Pule i šire okolice. Bila je to preventivna mjera motivirana vojno-političkim razlozima.

Na dan kada joj je Italija objavila rat, Austro-Ugarska je izdala Proglas o udaljavanju (23.V.1915.). Sljedećih je dana i tjedana oko 50 tisuća Istrana moralo napustiti svoje domove i posjede te su željezničkim transportima bili otpremljeni u druge dijelove Monarhije. Mjera je pogodila žitelje područja južno od crte Rovinj-Kanfanar-Labin. Najveći dio Istrana (oko 22.000) bio je smješten u logoru u Wagni, kraj Leibnitza, u Štajerskoj. Drugi su bili zbrinuti u Gmündu, Pottendorfu, Steinklammu, Oberhollabrunnu i drugim austrijskim mjestima te u Mađarskoj, Moravskoj i Češkoj, u logorima ili na imanjima veleposjednika.

Logor u Wagni činilo je mnoštvo drvenih baraka na površini od 73 ha. Osim što su služile za smještaj, u barakama su se nalazile škole, bolnice i svi ostali društveni sadržaji. Logor je bio ograđen žicom te imao naoružane vojne stražare, što je znatno ograničavalo osobnu slobodu. Nedostatne higijenske mjere pogodovale su širenju bolesti, od kojih su stradali mnogi, osobito među djecom i starcima. Zbog loših životnih uvjeta velika je bila smrtnost i u drugim logorima te na imanjima u Češkoj, Moravskoj i Mađarskoj. Oni koji su preživjeli vratili su se domovima tek nakon tri godine.

Slike