Flanati

Flanati (lat. Flanates), teritorijalna zajednica stanovnika liburnske narodnosne skupine koja je u predrimsko doba nastanjivala istarsku obalu Istre oko Plominskoga zaljeva. S Histrima su graničili na Boljunšćici; ista je granica nakon uspostave rimske vlasti postala dijelom zapadne granice provincije Ilirik (18-12. pr. Kr.). Sjedište im se nalazilo u Flanoni (Plomin), koja se spominje prvi put u II. st. pr. Kr. 

 

Rimski prirodopisac Plinije zapisao je u I. st. ime Flanata, ponovivši ga u izobličenoj varijanti Flamonienses Vanienses. August im je dao povlasticu italskog prava (ius Italicum), koja je uključivala autonomiju, slobodu, izuzeće od obveze prihvata rimske voj. posade i oslobođenje od izravnoga provincijalnog poreza (tributum). Te su im privilegije dodijeljene zbog njihova opredjeljenja u građ. ratovima sred. I. st. pr.Kr., ili zbog potpore pružene Oktavijanu Augustu u osvajanjima ilir. krajeva (34-29. pr.Kr.). Unatoč povlasticama, Flanati kolektivno stječu tek niži građ. status lat. građana, najkasnije za Tiberija, postižući položaj punopravnih rim. građana posredno, uglavnom općinskim ili vojnim službama. Etničku predaju održavali su u prvim stoljećima rim. vladavine kroz onomastiku i kultove, primarno ženskih božanstava.

LIT.: L. Margetić, Plinio e le communità della Liburnia, ACRS, 1978-79, 9; A. Starac, Rimsko vladanje u Histriji i Liburniji, Društveno i pravno uređenje prema literarnoj, natpisnoj i arheološkoj građi, II, Liburnija, Pula 2000.
A. Starac, Istarska enciklopedija