Deanović, Mirko, romanist, povjesničar književnosti, leksikograf (Dubrovnik, 13.V.1890. - Zagreb, 16.VI.1984.).

Studij romanistike i slavistike završio 1916. u Beču. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu predavao je od 1927. talijanski jezik i književnost te utemeljio Talijanski seminar. God. 1941.-42. bio je zatvoren u Staroj Gradiški zbog masonstva. Priredio je s Petrom Skokom i Franom Ramovšem Cadastre National de l'Istrie, kojim se dokumentira etničko, jezično i povijesno stanje u Istri za potrebe određivanja zapadnih granica Jugoslavije nakon II. svjetskog rata.

S Petrom Guberinom i Josipom Torbarinom pokrenuo je 1956. časopis Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia, a s Gianfrancom Folenom 1959. Bollettino dell'Atlante del Mediterraneo, u okviru projekta o izradbi jezičnog atlasa Sredozemlja, koji je pokrenuo i pri realizaciji kojega je surađivao s mnogim europskim lingvistima (osobito s Carlom Battistijem i Giacomom Devotom); s Josipom Jernejom izradio je talijansko-hrvatski rječnik te akcentuiran hrvatsko-talijanski rječnik na temelju kojega je s Jeanom Dayreom i Rudolfom Maixnerom izradio hrvatsko-francuski rječnik. Surađivao je u Rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika JAZU, u Etimologijskom rječniku P. Skoka.

Objavljivao je književnopovijesne i jezične studije u inozemnim i domaćim časopisima (Revue de littèrature comparée, Monde slave, Archivium Romanicum, Revue de linguistique romane, Zeitschrift für romanische Philologie, Orbis i dr.), surađivao u Hrvatskoj enciklopediji (1941.-45.) i Enciklopediji Jugoslavije (1955.-71.).Istraživao je istroromanske govore i prvi dao njihov strukturalistički prikaz u nizu studija: Remarques sur le système phonologique de l'istro-roman (1952.), Ricerche sull'istro-romanzo (1953.), Istroromanske studije (Rad JAZU, 1955., 303), Dal lessico istrioto (1965.) i dr., te u knjizi Avviamento allo studio del dialetto di Rovigno d'Istria (Zagreb 1954.); u rukopisu je ostala građa za etimologijski istriotski rječnik, koju je priredio s Pavlom Tekavčićem.

Bio je redoviti član JAZU (od 1960.) i dr. akademija (firentinske, rimske, venecijanske). Za znanstveni rad dobio je više inozemnih i domaćih nagrada.