Cernide

Cèrnide (tal. cernere: odabrati, cernita: novačenje, cernida: skupina naoružanih pješaka), teritorijalne postrojbe lokalne milicije, u istarskom puku nazvane i črna vojska. U njih su novačene snažne muške osobe u dobi od 18. do 35. godine (odn. od 16. do 40), a služile su od osam mjeseci do tri godine (u slučaju potrebe čak do 10 i 15 godina). 

 

Iako su po propisima trebale djelovati samo na svojem području, mletačka ih je vlast često prebacivala u svoje prekomorske posjede (istarske se cèrnide u XVI. i XVII.st. spominju u Dalmaciji, pa i na Levantu). U postrojbama črne vojske nisu služili glavari obitelji, osim ako nije bilo drugoga muškog člana, a česte smotre, uvježbavanje rukovanja oružjem, te ratne prijetnje i sukobi u Istri (i na bojištima prekomorskih posjeda) činili su tu obvezu teškom i nerijetko tragičnom. U doba Uskočkoga rata, uključujući i mnogobrojne pljačkaške prepade koji su mu prethodili (zapravo od 1600. do 1618), teško je stradalo muško seljačko stanovništvo u Istri. Prema pravilima, kumpanija črne vojske sastojala se od kapetana (tal. capitano), poručnika (tenente), zastavnika-pješaka (alfiere in piedi), jednoga posilnoga otpuštenog vojnika (subalterno riformato), dvojice dočasnika (sergenti), dvojice bubnjara (tamburi), svaki je vojnik dobivao osam unča puščanoga praha i potrebnu količinu olova. God. 1700. posebnom im je odlukom propisana uniforma, koja se razlikovala od uniforme redovite vojske, ali su poslije, vjerojatno zbog uštede, obje izgledom izjednačene.

LIT.: E. Concina, Le Trionfanti et Invittissime Armate Venete: Le milizie della Serenissima dal XVI al XVIII secolo, Venezia 1972; M. Bertoša, Epistolae et communicationes rectorum histrianorum / Pisma i poruke istarskih rektora, I. 1607-1616., Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, JAZU, 1979, 52; F. Paolo Favaloro, L'Esercito Veneziano del '700: Ricerche e schizzi, Venezia 1995.
M. Bertoša, Istarska enciklopedija