Mejica

Mejica, arheološko nalazište, ranosrednjovjekovna nekropola kraj naselja Račice, 6 km južno od Buzeta. Prvi slučajni nalazi pronađeni su 1894., a A. Puschi je 1895-98. istražio 189 grobova. Poslije površinskoga pregleda terena 1966. B. Marušić je 1966. iskopao još 43 groba, tako da je Mejica najveća ranosrednjovjekovna nekropola u Istri (232 groba). 

 

Analizom materijala, koji obuhvaća nakit (ogrlice, prstenje, naušnice, pojasne kopče i fibule), i nešto oružja (strjelice) i staklenih posuda, Marušić ih je kronološki smjestio između 630. i 788. Zbog karaktera grobnih priloga, tragova paljevine oko grobova, polaganja kamenih ploča na neke dijelove tijela pokojnika, nalaza posuđa u funkciji grobnih priloga i nepostojanja grobljanske crkve, on ih je nazvao grobovima barbariziranoga romanskoga stanovništva toga područja. Gotovo polovica grobova bila je bez nalaza, a samo je 6,5% grobova bilo bogato prilozima, što dovodi do pretpostavke da je riječ o pokapalištu svih društv. slojeva. Stariji nalazi čuvaju se u tršćanskome Museo Civico di Storia ed Arte, a noviji u Arheološkom muzeju Istre u Puli.

LIT.: B. Marušić, Prilog poznavanju ranosrednjovj. nekropole na Mejici kod Buzeta, Jadranski zbornik, 1979-1981, 11.
R. Matijašić, Istarska enciklopedija