Brodogradilište San Rocco

Brodogradilište San Rocco, brodogradilište koje su 1850. osnovala braća Strudthoff, P. Revoltella, E. Bauer te bankarska tvrtka Reyer i Schilick. Teren u Uvali sv. Roka kraj Milja ustupila je miljska općina, a nadvojvoda Maksimilijan posredovao je u zatvaranju financijske konstrukcije. U njemu su izgrađeni mnogobrojni trgovački brodovi, ratni brodovi i topovnjače za k. u. k. Kriegsmarine. Djelovalo je do 1960-ih. 

Za Austro-Ugarske bilo je vrlo važno brodogradilište, koje su više puta posjetili nadvojvoda Maksimilijan i sam car Franjo Josip I. Zahvaljujući brodogradnji Milje su se iz ribarskoga mjesta preobrazile u industrijsko središte. Prvih godina rada izgrađeni su mnogi drveni trgovački jedrenjaci (najveći, Cleopatra, imao je 1050 tona nosivosti), a zatim su dobili mnoge važne narudžbe Austrijske ratne mornarice. Do kraja I. svjetskog rata izgrađene su mnogobrojne oklopnjače, korvete, fregate i razarači od čelika, zatim jahte (poput one nadvojvode Karla Stephana). Između dvaju svjetskih ratova uglavnom su se obavljali poslovi održavanja i rezanja brodova. Kobilica posljednjega broda položena je 1958 (motovedetta Giudice). Od 1982. na tom se mjestu razvija istoimeno naselje.

R. Matijašić, Istarska enciklopedija