Besenghi (Besengo)

Besenghi (Besengo), plemićka obitelj toskanskoga podrijetla (Besanghe), koja se u XVII. st. naselila u Istru. 

 

Giovanni Pietro (druga pol. XVII. st. - prva pol. XVIII. st.) doselio se 1698. iz Venecije s obitelji u Piran. Preselio se 1702. u Završje, koje je dobio na upravljanje te mu postao kapetanom (capitano civile e criminale); 1731. bio je kapetanom u Barbanu. Među njegovim su nasljednicima svećenici Giuseppe (kraj XVI. st. - 1746) i Angelo (1776 - prva pol. XIX.st.); kapetan Giacomo (? - 1764), capitano civile e criminale, te bilježnici Francesco (XVIII. st.) i Pasquale (XVIII. st.), koji se sred. XVIII. st. naselio u Izolu i oženio plemkinjom Agnesom degli Ughi. God. 1775-81. dao je izgraditi palaču (Palača Besenghi degli Ughi). Članovi obitelji Besenghi kao grofovi izolskoga plemstva imali su važnu ulogu u doba austr. uprave (1797-1805) i potom za franc. vladavine 1806-13. Giovanni Pietro Antonio (druga pol. XVIII.st. - prva pol. XIX.st.) primljen  je među porečke nobile (8.XII.1801) i piranske građane (14.I.1802). Bio je članom društava Accademia dei Risorti u Kopru od 1802. i Accademia degli Arcadi Romano-Sonziaci u Gorici od 1802., kada je izabran na čelo Privremenoga političkoga i sudbenoga tribunala u Izoli. Od 1804. bio je predsjednikom povjerenstva za procjenu poreza istar. zemlje. Papa Pio VII. dodijelio mu je 1805. naslov palatinsko-lateranskoga grofa ad vitam, a Napoleon I. god. 1807. naslov generalnoga savjetnika Istarskoga departmana. God. 1812. imenovan je mirovnim sucem u Izoli. Naslijedio ga je Giacomo (1787-1846), izolski gradonačelnik (1818-24), kojemu je 1823. car Franjo I. potvrdio grofovstvo. Obitelj je izumrla s pjesnikom P. Besenghi degli Ughijem (1849).

LIT.: G. de Totto, Il patriziato di Capodistria, Parenzo 1939; I. Marković, Fond Besenghi včeraj in danes, Primorska srečanja, 1993, 151.
S. Žitko, Istarska enciklopedija