Barun, Boris Jakov

Barun, Boris Jakov, svećenik, pisac (Lusnić kraj Livna, BiH, 6.IX.1919. - Novigrad, 19.I.2001.). Osnovnu školu polazio je u Ljubunčiću, gimnaziju u Visokom, bogosloviju u Sarajevu i Zagrebu. Zaređen je u Sarajevu 29.VI.1944. Godine 1957. doktorirao je u Zagrebu disertacijom Dušobrižnički rad biskupa fra Augustina Miletića. Bio je na pastoralnoj službi kao kapelan u Livnu, Jajcu i Bihaću, u Bihaću je bio i župnik, potom gvardijan i župnik-dekan u Jajcu, Varešu i Biloj kod Livna. 

 

Od 1974. na dušobrižničkoj je službi u inozemstvu, najprije u Nizozemskoj, pa u Njemačkoj gdje je 1990. umirovljen kao župnik u biskupiji Rottenburg-Stuttgart. Potom je živio u svom stanu u Novigradu i dugo je vremena slavio misu u tamošnjem Domu umirovljenika. Osim pastoralnim radom bavio se i građevinskim poslovima na crkvenim objektima. Pisao je za razne časopise, između ostalog bio je česti suradnik književno-povijesnog zbornika Bujština. U izdanju umaškog ogranka Matice hrvatske, čiji je bio aktivni član, tiskane su mu knjige Dušobrižništvo i narodni običaji u okolici Bihaća (Novigrad - Umag, 1995.), Moji pabirci iz Istre (Novigrad - Umag, 1996.) i Usputni radovi (Umag 2000.). Pokopan je u rodnom mjestu.

LIT.: Umag: Ispraćaj preminulog svećenika dr. Borisa Jakova Baruna, 21. 2. 2001., www.ika.hr; Elektronički katalog knjižnice Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu: Barun, Boris-Jakov, na biblio.kbf.hr
Ur. (G. Prodan)