Motovun film festival (MFF), međunarodni festival posvećen filmovima nastalim u malim kinematografijama i nezavisnim produkcijama, koji se od 1999. do 2023. održavao u Motovunu.

Osnovali su ga Rajko Grlić, Boris T. Matić, Mike Downey i Igor Mirković (koji su prije toga bili sudionici Imaginarne filmske akademije, svojevrsne ljetne filmske škole u Grožnjanu). Prvi festival održavao se 10.–15.VIII.1999., a bio je zamišljen kao smotra bez nagrada. Prikazano je 38 filmova iz desetak zemalja, a pratilo ga je oko 8000 gledatelja.

Narednih se godina MFF održavao krajem srpnja i/ili početkom kolovoza, a nakon završetka Pulskog filmskog festivala.

Projekcije su se odvijale u obnovljenom motovunskom kinu i na glavnom trgu pred crkvom te na još nekoliko improviziranih lokacija (školsko igralište, hotelska terasa, Kanal, gradske zidine i dr.). Filmske projekcije pratio je i glazbeni program, radionice i predavanja za mlade filmaše i druga, uglavnom neformalna događanja i druženja te je ubrzo stekao veliku naklonost širokog kruga publike.

Iako prve godine MFF nije imao nagradni karakter, u kategoriji kratkih dokumentaraca dodijeljena je nagrada Made in Grožnjan (samo te godine), a dobio ju je film Ottavio u režiji Diane Groó i Attile Kékesija. Od 2000. najboljem se filmu prema odluci tročlanog međunarodnoga žirija dodjeljivala nagrada Propeler Motovuna, a prvi laureat bio je film Billy Elliot Stephena Daldryja. Te je godine prvi put dodijeljena i nagrada Motovun Online filmu Aurora Clare López Rubio. Sljedeće je godine uvedena i nagrada međunarodnog udruženja filmskih kritičaja FIPRESCI (Fédération Internationale de la Presse Cinématographique) te posebno priznanje Festivala. Prvi dobitnik nagrade kritičara bio je film Ničija zemlja Danisa Tanovića, a posebnog priznanja Slatki snovi / Slatke sanje / Sweet dreams are made of this Saša Podgoršeka. Godine 2003. uvedena je i nagrada za filmove iz susjedstva odAdoA (od Austrije do Albanije), a dobio ju je film Svjedoci Vinka Brešana. Krug nagrada širio se i narednih godina (2008. i 2010. bilo ih je po osam), dio ih je duže ili kraće trajao, a posljednjih su se godina uz Propeler Motovuna i FIPRESCI, bile ustalile nagrade Motovunski kratki (za najbolji međunarodni kratki film), Corto Montonese (za najbolji hrvatski kratki film), Buzz@teen (za najbolji film u programu za djecu i mlade), Maverick (nagrada inovativnim autorima) i 50 godina (nagrada dugovječnim hrvatskim filmašima).

Uz spomenutog Billyja Elliota glavnu nagradu festivala Propeler Motovuna redom su dobili: 2001. – Posljednje utočište (Last resort) Paweła Pawlikowskog; 2002. – Krvava nedjelja (Bloody Sunday) Paula Greengrassa; 2003. – Pijani od ljubavi (Punch-Drunk Love) Paula Thomasa Andersona; 2004. – Jedan poljubac (Ae fond kiss / Just a kiss) Kena Loacha; 2005. – Smrt gospodina Lăzărescua (Moartea domnului Lăzărescu) Cristija Puiua; 2006. – Gledaj lijevo-desno (Look both ways) Sarah Watts; 2007. – Drago blato (Adama meshuga’at) Drora Shaula; 2008. – Tiho svjetlo (Stellet Licht / Silent light) Carlosa Reygadasa; 2009. – Akvarij (Fish tank) Andree Arnolda; 2010. – Listopad (Octubre / October) Daniela i Diega Vege; 2011. – Bikova glava (Bullhead) Michaëla R. Roskama; 2012. – Kašnjenje (La demora / The Delay) Rodriga Pláe; 2013. – Pošast (La plaga / The Plague) Neusa Ballúsa; 2014. – Pleme (Плем'я / The Tribe) Miroslava Slabošpickog; 2015. – Wakhan (Ni le ciel ni la terre / The Wakhan front) Clémenta Cogitorea; 2016. – Viva Paddyja Breathnacha; 2017. – Western Valeske Grisebach; 2018. – Ubiti Jesúsa (Matar a Jesús / Killing Jesus) Laure Mora; 2019. – Bijeli, bijeli dan (Hvítur, Hvítur Dagur / A White, White Day) Hlynura Pálmasona; 2020. – Moj jutarnji smijeh (Moj jutarnji smeh) Marka Đorđevića; 2021. – Užitak (Pleasure) Ninje Thyberg; 2022. – Ratni konj (War Pony) Rileya Keougha i Gine Gammell, 2023. – Jezero Falcon (Falcon Lake) Charlotte Le Bon (nagrada preimenovana u Propeler Cinehill i dodijeljena na Petehovcu).

Prvi direktor festivala bio je Boris T. Matić, zatim Olinka Vištica pa Igor Mirković, a cijelo je vrijeme umjetnički direktor Rajko Grlić.

Prije ukinuća, točnije, preseljenja u Gorski kotar (na Petehovac kod Delnica) MFF je promijenio ime u Cinehill.

https://motovunfilmfestival.com/