Hrvatski katolički pokret u Istri (HKPI)

Hrvatski katolički pokret u Istri (HKPI), crkveni pokret među hrv. katolicima na prostoru austr. pokrajine Istre. Cilj mu je bio da »kršćanska načela zadojena hrvatskim duhom udahne čitavoj hrvatskoj Istri«, a sredstva za ostvarenje tog cilja bile su različite vrste kat. organizacija - Marijine kongregacije, društva za mladež i obrazovna društva. Početkom HKPI smatra se 22.VIII.1908., kada je osnovano Akademsko hrvatsko-slovensko katoličko ferijalno društvo »Dobrila«, prvo društvo koje u nazivu ima oznaku katolički, a u razdoblju 1908-11. sazrijeva. 

U Pazinu, središtu HKPI, 1909. niču prva kat. društva: Sijelo, za podizanje društv. i obrazovne razine puka »na temelju katoličke vjere«, i Obrana, za materijalno i moralno pomaganje hrv. i slov. kat. studenata. Na tragu Mahnićeva zauzimanja za kat. štivo, u Pazinu je 1910. osnovano Tiskovno društvo. Pojedini članovi HKPI bili su aktivni u Katoličkom pokretu na razini cijele Hrvatske. Tajnik II. sastanka hrvatskih kat. đaka 1909. bio je Stojan Brajša, student prava iz Pazina, a referat Naša organizacija iznio je Antun Defar, student prava iz Tinjana. Sljedeće su godine beramski župnik Josip Grašić i pazinski učitelj Josip Baćić sudjelovali u osnivanju Hrvatskoga katoličkog narodnog saveza, krovne hrvatske kat. organizacije. U razdoblju 1911-14. došlo je do procvata HKPI. Ton zbivanjima davala su kat. društva za mladež. U tom razdoblju osnovano ih je 19, od Materade kraj Umaga na sjeveru do Valture kraj Pule na jugu te u Kaštelu i Motovunskim Novakima u sr. dijelu Istre. Utemeljivana su i na otocima Krku (Dobrinj, Vrbnik) i Cresu (grad Cres). Broj članova društava kretao se od 21 u Ježenju do 107 u Trvižu. U Tinjanu, Bermu i u pazinskoj gimnaziji djelovala je Marijina kongregacija, a u Tinjanu i Katoličko izobrazbeno društvo Tinjan. Pri osnivanju društava za mladež glavnu ulogu imali su članovi »Dobrile«. Oni su preko ljetnih praznika obilazili istar. mjesta, stupali u vezu sa župnicima, organizirali predavanja i poticali osnutak društava, a zatim pomagali i usmjeravali njihov rad. Iza svega je svojom golemom radnom energijom i entuzijazmom stajao krčki biskup A. Mahnić. Primjetan je također utjecaj Antuna Škrivanića, franjevca kapucina iz Rijeke i njegova kruga, po mnogočemu bliskih Mahniću. Novine koje su franjevci izdavali (Naša Gospa Lurdska i Riječke novine, prvi katolički dnevnik) bile su dosta raširene po sr. Istri. Velika se pozornost poklanjala godišnjim sastancima kat. đaka i sveučilištaraca, koji su imali pokazati snagu istar. katolicizma. Istoj svrsi služile su manifestacije prilikom 100. obljetnice Dobrilina rođenja 1912. Znak unutar. snage društava za mladež, kao najvitalnijega dijela HKPI, bio je trodnevni tečaj za voditelje u ljeto 1913., na kojem se okupilo 40 đaka iz više istar. mjesta. U polit. je pogledu HKPI prošao put od priklanjanja pravaštvu do radikalna zauzimanja za jugosl. ideju. U I. svj. ratu mnogi su mladi članovi bili mobilizirani, zbog čega se rad društava ugasio, pa tako i HKPI. Pod Italijom iz nacionalnih, a pod Jugoslavijom iz ideoloških razloga organizacije hrvatskih kat. laika bile su zabranjene. Uspostavom demokratske Hrvatske otvoren je prostor za organiziranje laičkih udruga i društava. Stvorena je i autohtona istarska kat. udruga Katolička udruga mladih Istre (KUMI).

LIT.: B. Milanović, Hrvatski narodni preporod u Istri, knj. II (1883-1947), Pazin 1973; S. Trogrlić, Katolički pokret u Istri 1895-1914, Zagreb 2000.
S. Trogrlić, Istarska enciklopedija