Gradska loža

Gradska loža, srednjovjekovna građevina javne namjene, bitan element urbaniteta istar. gradskih naselja. Građena je kao natkriveni prostor s jednostrešnim ili dvostrešnim krovištem oslonjenim na arkade, kolonade ili puni zid. U njoj se zaključuju poslovi i objavljuju važne odluke gradske uprave, a u nedostatku sudnice obavljaju se i sudski poslovi (javna saslušanja, pomirbe, presude i sl.). 

U širem smislu, loža je svaki prostor u kojem se ostvaruje izravni kontakt građana i vlasti. Lože se mogu klasificirati po lokaciji (unutar ili izvan gradskih zidova), po odnosu prema drugim građevinama (slobodno stojeće, djelomično ugrađene ili potpuno ugrađene) te po oblikovno-konstruktivnim osobinama (lože s arkadama, s kolonadama i u kombinaciji s punim zidovima). Veličina lože nije jednoznačno povezana s veličinom i bogatstvom grada. Više od veličine njezino značenje u javnom životu određuje arhitektonsko-skulptorsko oblikovanje, prisutnost ploča s javnim oglasima i memorabilijama, heraldičkih znakova, etalona trg. mjera, sudbenog ili županova stola, kamenih klupa i drugoga javnog mobilijara. Među ložama koje se nalaze unutar gradskih zidina, a takve su u većini, izdvajaju se one koje su potpuno ugrađene u sklop komunalne palače i s njom čine jedinstvenu funkcionalnu i oblikovnu cjelinu (npr. u Kopru, Puli, Miljama i Humu). U takvim slučajevima gradovi ponekad imaju i drugu ložu izvan gradskih vrata, koja uglavnom ima poslovno-trgovačku namjenu i služi kao privremeni zaklon i prenoćište (npr. u Puli). Ponekad su lože dio sakralnih građevina (npr. u Sv. Lovreču Pazenatičkom i Boljunu). Najčešće je loža izdvojena građevina (npr. u Medulinu i Svetvinčentu), vrlo često smještena izvan gradskih zidina (npr. u Oprtlju, Mutvoranu, Labinu, Plominu, Lovranu, Mošćenicama i Brseču), ponekad između starih i novih zidina (npr. u Motovunu) ili na samim zidinama (npr. u Novigradu i Višnjanu). Prema oblikovno-konstruktivnim osobinama, među ložama s arkadama najreprezentativnije su one u Kopru, Miljama i Puli, potom one u Grožnjanu i Novigradu, među ložama s kolonadama one u Labinu, Sv. Lovreču, Motovunu i Višnjanu, dok su lože u Oprtlju, Mutvoranu, Medulinu i Svetvinčentu izgrađene u kombinaciji punog zida s otvorima.

Početak prostorno-pov. razvoja loža pripada srednjovj. urbanizaciji, posebno razdoblju XII-XIV. st., kada lože postaju središnje mjesto municipalne autonomije, na kojem se rješavaju bitni statutarno-ekon. odnosi između predstavnika feudalaca i pučana. Od XV. pa sve do početka XIX. st., kada odumiru posljednji instituti municipalne autonomije, lože su mjesta s kojih se puku objavljuju važne odluke središnjih vlasti i na kojima vlast nadzire elemente lokalne ekonomije (porezi i dadžbine, trgovačke mjere, licence za djelatnost i sl.). Nakon gubitka izvorne funkcije, a posebno u drugoj pol. XX. st., lože sve češće postaju informativni punktovi o povijesti, kulturi i turist. sadržajima grada ili jednostavno turist. odmorišta, u kojima se ponekad predstavljaju stari običaji (npr. izbor župana u Humu).

LIT.: L. Foscan, I Castelli medioevali dell'Istria, Trieste 1992; D. Alberi, Istria. Storia, Arte, Cultura, Trieste 1997; B. Benussi, L'Istria nei suoi due millenni di storia, Rovigno 19972.
B. Nefat, Istarska enciklopedija