Banka (banak)

Banka (banak; srednjovj. lat. banchus, bancha, prema germ. bank: klupa). 1. Klupa, sjedalo; stol; mjenjačnica. - 2. Općinsko sudbeno i upravno vijeće, ustanova običajnoga prava srednjovj. seoske samouprave utemeljena na običajnim normama koje nisu potjecale iz rim. prava. Nazvano je po klupi na kojoj sjede sudci (banchus iuris)

 

U Istri je takav zbor sudaca djelovao u seoskim općinama komunima pod austrijskom upravom. Sastojao se ugl. od 12 osoba: župan od leta, koji je sazivao banku, sudac od leta, obično požup, koji joj je predsjedao, i vijećnici tzv. svetniki ili stareji. Birani su u narodu (komunu) na godinu dana, a prisezali su pred plovanom. Sastajali su se na trgu za kamenim stolom pod ladonjom ili pod komunskom ložom, u nekim komunima i dva puta mjesečno (Veprinac). Rješavali su seoske sporove te sudili u manjim kaznenim prijestupima za koje nije bila predviđena tjelesna kazna (teže su kazne bile u nadležnosti sudskoga vijeća deželjana i pokrajinskoga sudca Landrichtera), tj. za tučnjave, štete, poljske krađe, prekršaje protiv ćudoređa i javnoga mira. Mogli su kažnjavati kladama, stupom sramote, manjim novčanim kaznama. Kao upravno tijelo komuna, odlučivali su o održavanju komunalnih putova, zdenaca, pojilišta, crkv. i obrambenih građevina, o korištenju pašnjaka, prihvaćanju kmetova iz drugih krajeva na područje komuna i dr.

LIT.: C. de Franceschi, Storia documentata della Contea di Pisino, Trieste 1964; M. Bertoša, Istra: Doba Venecije (XVI.-XVIII. stoljeće), Pula 1995.
Đ. Križman-Zorić, Istarska enciklopedija