Dal Zotto, Antonio, kipar (Venecija, 7.V.1841. - Venecija, 19.II.1918.).

Otac Giovanni, majka Rosa De Chiara.

Tehnička znanja i vještine stekao je u očevoj kamenorezačkoj radionici. Od 1870. predavao je kiparstvo na Likovnoj akademiji u Veneciji, gdje je naslijedio svojega profesora Luigia Borra i vodio katedru za umjetničku anatomiju. Također je predavao u Školi za oblikovanje. Bio je članom odbora Venecijanskoga bijenala od njegova početka 1895.

Autor je monumentalnih kipova: slikar Tizian Vecelli (Pieve di Cadore 1880.), komediograf Carlo Goldoni (Venecija 1883.), talijanski kralj Viktor Emanuel II. (S. Martino della Battaglia 1893.) te časnik Sebastiano Veniero (Venecija 1904.), kojima je dosegnuo vrh mletačkoga i europskoga zreloga i kasnoga historicizma.

Na Tartinijevu trgu u Piranu dominira njegov brončani kip violinista Giuseppea Tartinija (2,45 m), postavljen na više od 4 m visoko podnožje od bijeloga kamena, djelo tršćanskoga kamenoresca Antonija Tamburlinija. Tartinijev lik, barokno razigran i namijenjen razgledu sa svih strana, prikazan je u trenutku zanosa, kako se nakon završene skladbe s violinom i lukom u rukama blago klanja publici. Kip je otkriven 2.VIII.1896., kada je u Piran morskim putem doputovalo više od 4.660 posjetitelja.