Langobardi

Langobardi, germansko pleme. Prve arheol. potvrde njihove kulture datiraju iz I. st. pr. Kr. s donjega toka Labe. U V. st. sele se u Podunavlje, gdje dolaze u doticaj s rimskom kulturom i primaju kršćanstvo arijanskoga nauka, zadržavši neke mnogobožačke elemente. Istočnorimski car Justinijan I. pridobio ih je kao saveznike protiv Ostrogota te im dopustio da (546.) zauzmu zapadnu Panoniju. Langobardski je kralj Alboin uz pomoć Avara 567. porazio Gepide i sljedeće godine pokrenuo seobu u sjevernu Italiju. Langobardska zajednica različitih etničkih skupina naišla je na slab otpor, te je ubrzo uspostavljeno kraljevstvo s prijestolnicom u Paviji. U daljnjem nadiranju u srednju i juž. Italiju osnovali su vojvodstva Spoleto i Benevent. Alboinov nećak Gisulf osnovao je vojvodstvo Furlaniju, sa središtem u Čedadu (Cividale). I u novoj su domovini organizirali život u krvnorodbinskim zajednicama (fare). Osim s Bizantom, langobardska država često je bila u sukobu s Francima, kojima je neko vrijeme plaćala i danak.