Putni običaji

Putni običaji, nastali su radi zaštite na putovanju od opasnosti, nesreća i nezgoda, nevremena, razbojništva i sl. te od nepoznatoga, mističnoga i čarobnoga. U prošlosti su posebno bile opasne Savičentska šuma, Roverija, Poreština, ceste prema Limu i drugdje gdje su se skrivali razbojnici i prolazile kolone s ukradenom stokom. Bilo je i neopreznosti putnika, praznovjerja, utjecaja alkohola, a i mnogo šaljivih, čudnih i romantičnih događaja kad su se palile svijeće uz cestu, ljudi se oblačili u plahte, ljubavnici se sastajali na raskrižjima, kraj kapelica i sl. 

Strah od nezgoda na putovanju najbolje ilustrira narodna pjesmica Kada Istranin na put gre (Sveti Križ mi je na glave, Sveta Marija na strane, Anjel poli mane, Biži hudoba od mene, Koliko je od neba do zemlje). Za zaštitu »proti hudobi i štrigama« trebalo se prekrižiti i pomoliti prije polaska na put, a ako se ide daleko, naručiti i misu. Pred stoku bi se prije polaska na zemlji napravio križ, ponekad tri križa. Bacilo bi se malo soli preko lijevoga ramena ili se uzeo »česan i sol u žep«. Konjska potkova okrenuta kao slovo U bila je srećonoša s posebnom zaštitnom moći. Crna mačka, nepoznata osoba koja prekriži komu put ili stara žena, ako je prvo što sretnu na putu, nagovještavali su nesreću. Zato su stari ljudi, ako nekomu nisu željeli naškoditi, propuštali putnike i nisu im križali put. Smatralo se da pomaže ako se desnom rukom naprave »rogi u žepu« ili »figa«, pljune tri puta i reče: »Pi te budi« ili »Hoj ća hudoba«. Savjetovalo se da se ne gleda u oči nepoznate ljude jer slab pogled, »urok«, može naškoditi i ako onaj tko te gleda ne misli zlo ili te hvali, a za zaštitu se oko vrata objesi zlatni križ ili kakva druga zaštita. Koristilo je i ako bi se osobi okrenulo leđa i mislilo da ne može naškoditi. Stati na slabu stopu »štofnju«, značilo je nesreću, a onda se moralo ići »h krsniku da ti raskine«. Pomagao je i blagoslov konja, volova, automobila i dr. prometala. I krštenje broda i zrakoplova ima zaštitničko značenje. Na nadvratnik štale stavljalo se posebno znamenje križa s inicijalima AP (Antun Padovanski). Posebna je opasnost pripisivana raskrižjima (kružerama, križinama), gdje su se po predaji sastajale štrige i pobjeđivali ih krsnici. O ishodu te borbe ovisila bi rodnost usjeva i blagostanje sela. Posebna hrabrost bila je proći raskrižjem nakon ponoći. Istar. raskrižja i ceste puni su kapelica koje su ih štitile od zla. Ljudi se kraj kapelice zaustave i prekriže, a neki kleknu i pomole se. Na raskrižjima su vješali razbojnike, što im je davalo posebno strahopoštovanje. Mornari, ribari i dr. koji su išli na duga putovanja morem ili su preživjeli tešku nesreću darivali su različite predmete za zavjet (zavet, zaobljuba). Posebno je poznato slikanje slika u zahvalu za iskazanu milost - ex voto. Te su se slike stavljale u crkve, među kojima je najpoznatija romanička crkva Marijina Prikazanja u Strunjanu. Pomorstvo ima najviše sačuvanih običaja: krštenje broda i blagoslivljanje mornara, čašćenje raznih svetaca, strah od prisutnosti žena na brodu itd. U zahvalu pomorci hodočaste u crkvu sv. Marije od Mora na Trsatu.

LIT.: V. Isaić, Pomorski običaji i tradicije, Rijeka 2001.
J. Orbanić, Istarska enciklopedija