Prometno školstvo

Prometno školstvo, sustav za obrazovanje u prometu. Najprije se razvilo u pomorstvu. Rovinj i Poreč bili su sjedište peljara, koji su za Mletačke Republike vodili brodove do Venecije. Prvi poznati propisi o osposobljavanju peljara potječu iz 1526. Po njima je peljarom mogao postati svatko stariji od 17 godina, tko je najmanje 7 godina obavljao zanimanje pomoćnika (pedotta di rispetto), dobro poznavao obalu i najmanje dva puta godišnje obavljao putovanja na toj relaciji. Poslije su uvjeti postali stroži te su piloti morali polagati ispit pred komisijom koju je imenovalo mletačko tijelo Senato Mare. Više kapetana galija bilo je iz Istre: braća Ivan, Mate i Augustin Petrina iz Pirana, Ivan Nerent, Nicola Facchinetti, Anton Benussi i Franjo Bervaldi iz Rovinja i dr. Nicola Garzotto detto Sorra dospio je 1735. čak do položaja glavnoga zapovjednika topničkoga kopnenoga sastava Mletačke Republike. Mnogo kapetana duge plovidbe iz Istre bilo je i za austrijske vladavine. Koncentracijom pomorskih i drugih gospodarskih aktivnosti za Austro-Ugarske i poslije Italije, Istrani su se školovali u Trstu i drugdje po Italiji. Oni koji su emigrirali u Jugoslaviju tamo su se i školovali. 

Redovito pomorsko školstvo u Istri je započelo 1854., kada je, osim Rijeke i Trsta, i Rovinj dobio sporednu pom. školu za kapetane, poručnike, upravitelje stroja i vođe palube. Ta je škola djelovala samo šest godina jer nije bilo dovoljno kandidata. Nakon pripojenja Istre Jugoslaviji željeznicu su napustili Talijani, koji su činili glavni stručni kadar pa je već 1946. bilo organizirano školovanje za prometnike u Podbrdu (Slovenija), u kojemu je sudjelovalo šezdesetak Istrana. Strojovođe su se školovali u Kastvu i Mariboru. Nakon odlaska anglo-amer. snaga u Puli je od rujna 1947. do rujna 1953. djelovao Željeznički tehnikum. Pojedinih godina u njemu je bilo i do 2600 učenika iz cijele Jugoslavije. Djelovao je na više lokacija, a najveća je bila u bivšoj vojarni na Monte Zaru. Osposobljeno je oko 1200 prom. tehničara, 900 elektrotehničara, 700 strojarskih tehničara, 320 građev. tehničara i 180 časnika za vojsku. God. 1953. Tehnikum je bio premješten u Zemun kraj Beograda. Vojna mornarica je u Puli imala jak škol. centar, koji je počeo s radom 1950. i poslije više puta bio reorganiziran. Najprije su se osposobljavali dočasnici, a poslije i časnici strojarske, elektrotehničke i elektroničke struke. U Lovranu je 1953. osnovana i škola za časnike veziste. Od 1956. jugosl. je vojska u Puli imala škol. centre za obuku pilota. Najveći prometni škol. centar u Istri danas je u Portorožu, gdje se nalaze srednja pomorska škola i Fakulteta za pomorstvo in promet. Već 3.III.1947. počela je raditi pomorska i trgovačka akademija u Semedeli (Kopru), a zatim u Piranu. To je bila baza za Višu pomorsku školu Piran, utemeljenu 24.VII.1960. s nautičkim i strojarskim smjerom. Fakultet za pomorstvo i promet Portorož osnovan je 27.XII.1995. U Istri djeluje tridesetak autoškola i više škola za osposobljavanje nautičara jahta i brodica.

LIT.: R. Barbalić, Pomorstvo Istre, u: Pomorski zbornik Društva za proučavanje i unapređenje pomorstva Jugoslavije, I, Rijeka 1963.
J. Orbanić, Istarska enciklopedija