Park prirode

Park prirode, zakonom zaštićeno prirodno područje. Prema Zakonu o zaštiti prirode RH među zaštićena područja ubrajaju se nacionalni parkovi, parkovi prirode i regionalni parkovi. Nacionalni park je prostrano, pretežno neizmijenjeno područje kopna ili mora izvanrednih višestrukih prirodnih vrijednosti, koje obuhvaća jedan ili više očuvanih ili neznatno izmijenjenih ekol. sustava, a ponajprije je namijenjen očuvanju izvornih prirodnih vrijednosti ( Javna ustanova Nacionalni park Brijuni). Park prirode prostrano je prirodno ili dijelom kultivirano područje kopna ili mora s ekol. obilježjima međunar. i nac. važnosti, s naglašenim krajobraznim, odgojno-obrazovnim, kulturnopovijesnim i turističko-rekreacijskim vrijednostima (Park prirode Učka). Regionalni park prostrano je prirodno ili dijelom kultivirano područje kopna ili mora s ekol. obilježjima međunar., nac. ili područne važnosti i krajobraznim vrijednostima karakterističnima za područje na kojem se nalazi. O prirodnim krajolicima svrstanim u različite kategorije zaštite (nacionalni park, posebni rezervat, park-šuma, zaštićeni krajolik i dr.) u Istarskoj županiji skrbi ustanova Natura Histrica.

U slovenskom dijelu Istre, prema Zakonu o zaštiti prirode RS, parkovi prirode šira su zaštićena područja s velikom abiotičkom, biotičkom i okolišnom raznolikošću te velikom gustoćom i raznolikošću prirodnih vrijednosti. Zakon određuje tri vrste parkova: narodni, regijski i krajinski. Narodni su parkovi istovjetni hrv. nacionalnim parkovima. Regijski su parkovi veća područja s ekosustavima i okolišem regionalnoga značaja, koja sadržavaju veće dijelove izvorne prirode i područja prirodnih vrijednosti, što se prepleću s dijelovima prirode u kojima je utjecaj čovjeka povećan. Krajinski parkovi manja su područja s naglašenim kvalitetnim i dugotrajnim suodnosom čovjeka i prirode. U slov. je dijelu Istre Regijski park Škocjanske jame utemeljen 1996. na 413 ha. Posebno je vrijedan zbog Škocjanskih jama, koje su od 1986. na popisu svjetske baštine UNESCO-a. Među krajinske ubrajaju se parkovi u Strunjanu i sečovljanske solane. Krajinski park Strunjan (Parco naturale di Strugnano) obuhvaća cijeli Strunjanski poluotok sa solanama, lagunom Stjuža, Strunjanskim zaljevom i 200-metarskim pojasom obalnoga mora od rta Strunjan do Simonova zaljeva u Izoli. Park sadržava geomorfološke značajke (klif; šljunčana terasa), staništa rijetkih i ugroženih biljnih i životinjskih vrsta te područja kulturne baštine. Na sjevernoj je obali poluotoka Prirodni rezervat Strunjan s flišnim stijenama, karakterističnim erozijskim pojavama, očuvanom autohtonom submediteranskom vegetacijom te prirodnim okolišem na objema stranama obalne crte. Na rtu Roneku staništa su eumediteranskih drvenastih i grmolikih biljnih vrsta poput planike i mirte, u Mjesečevu je zaljevu velika livada morske cvjetnice sviline (Cymodocea nodosa), a ispred rta prisutne su zajednice alge cistozire (Cystoseira sp.) te pojedine rijetke i ugrožene životinjske vrste, primjerice periska i prstac. U solanama i laguni očuvani su ugroženi tipovi staništa vezanih uz slana tla. Krajinski park Sečoveljske soline (Parco naturale delle saline di Sicciole) jamči trajno korištenje prirodnih izvora, očuvanje vlažnih staništa kao prirodne vrijednosti te solanski ekosustav sa svim sastavnicama biotičke i okolišne raznolikosti. Solane su od 1993. na međunarodnom popisu vlažnih staništa (Ramsarska konvencija), ponajprije zbog mnogobrojnih ptica, kojih je više od 250 vrsta i koje se ondje gnijezde (gotovo 100 vrsta), prezimljuju ili zaustavljaju u preletu. Biotičku raznolikost halofitnih travnjaka, rubove nekadašnjih bazena i jaraka te stijenke kanala obilježavaju mnogobrojne vrste ugroženih slanjača. Posebnost je solana tvrda podloga (petola) od mikroorganizama, gipsa i zelene alge Microcoleus corium, na kojoj solari i danas skupljaju sol, a koja sprječava njezino miješanje s blatom na dnu kristalizacijskih bazena. U tal. dijelu Istre općina Dolina utemeljila je 1984. Parco Naturale della Val Rosandra (Naravni park doline Glinščice). Park površine 434 ha leži na objema obalama rijeke Glinščice, a seže od krške visoravni i slovensko-tal. granice do sela Boljunec. Vrijednost je parka u krškim pojavama i strmim padinama te florističkim i faunističkim osobitostima (Tommasinijeva merinka, gmazovi, vodozemci i dr.), a najvažniji je njegov dio rijeka sa slapom i kotlovima. U parku su također prapovijesna i rimska arheološka nalazišta (npr. rimski vodovod) te srednjovjekovne utvrde (ostatci Muhova grada). Poznata su alpinistička penjališta, a razvijen je i sustav markiranih putova.

R. Turk, N. Jermen, Istarska enciklopedija