Mlun, dva naselja – Mȃli Mlȕn/Mlən (45°25′N; 13°55′E; 205 m nadmorske visine); 67 stanovnika (2021.) i Vȅli/Vȇli Mlȕn/Mlən (45°24′N; 13°56′E; 220 m nadmorske visine); 68 stanovnika (2021.), na prostoru zapadno od Buzeta (Mlunšćina); Grad Buzet.

Nalaze se blizu sutoka Mirne i Bračane, izvan glavnih cestovnih pravaca. Središnja je točka Meja.

Stanovnik Malog Mluna je Mlȕnac (i Mlənac), stanovnica Mlȗnka (Mlənka), a pridjev mlȕnski (mlənski), dok je stanovnik Velog Mluna Mlũnjac, stanovnica Mlũnka, a pridjev mlũnjski i mlȕnski.

Stanovnici se bave tradicionalnim poljodjelstvom.

Mnogobrojni arheološki nalazi govore o ranoj neprekinutoj nastanjenosti toga prostora. Tragovi prapovijesne gradine elipsoidnog oblika prepoznaju se na Meji, a antičku naseljenost moguće je pratiti na području obaju sela. U Malom Mlunu bili su vidljivi ostatci antičkih građevina, a na cijelom području pronađena je veća količina sitnog arheološkog materijala poput keramike, stakla, amfora, tegula i sl. te nekoliko antičkih natpisa.

Najvažniji ranosrednjovjekovni lokalitet na području Mlunšćine jest Zojči brč (u literaturi Zajčji breg), na južnoj padini Meje, prema Velome Mlunu. Tijekom 1962. i 1963. tu je otkriveno groblje na redove, kojim se koristilo miješano romansko-slavensko stanovništvo tijekom VII. i VIII. st. U srednjem i ranom novom vijeku područje je pripadalo različitim gospodarima, ali njegova je sudbina bila podređena pripadnosti feudu Kostela (Pietrapelosa).

Sjeverno od Malog Mluna, u blizini zaseoka Pruhari nalazi se manje groblje i crkva pravokutnoga tlocrta s preslicom na pročelju, posvećena sv. Ivanu Evanđelistu. Iznad portala nalazi se glagoljski natpis s godinom 1555. Crkva je obnovljena 1886. Na uzvisini sjeverno od Veloga Mluna crkvica je sv. Andrije. Izgrađena je 1787. na mjestu prijašnje, koja se spominje 1580., a obnovljena je 1897.