Istar (grč. Ἴστρος), Dunav istarski, mitski odvojak Dunava koji prema mnogim piscima iz klasične starine utječe u Jadransko more. Skitsko ime Istros za donji tok Dunava prvi je zabilježio Hesiod oko 700. pr. Kr., a keltsko, za srednji i gornji tok Dunava zabilježio je Cezar oko sredine I. st. pr. Kr. u lat. liku Danubius. Sve dok rim. legije nisu izbile u srednje Podunavlje nije se pravo znalo da su Istar i Danubius ista rijeka, kao ni gdje joj je izvorište. 

Račvanje Dunava na međi tračke i skitske zemlje te crnomorsko mu i jadransko ušće prvi je, čini se, zabilježio grč. tragičar Eshil u izgubljenoj drami o Prometeju (V. st. pr. Kr.); vjerojatno je taj izmaštani istarski Istar Grcima trebao da bi razjasnili stare trgovačke veze s Podunavljem zatečene na sjevernom Jadranu te ime Histra u jadranskoj Istri slično imenu Istar za donji Dunav i imenu Pontska Istrija za grčku naseobinu iz VII. st. pr. Kr. na crnomorskome ušću Velikoga Istra (Strabon). Tako je mogla nastati i inačica mita o povratku Argonauta prema kojoj se lađa Argo iz crnomorske Kolhide vraća ploveći Dunavom uzvodno, pa njegovim istarskim odvojkom Istrom u more uz istarske obale. Uzalud su zemljopisac Strabon (I. st. pr. Kr.) i polihistor Plinije Stariji (I. st.) dokazivali da su Grci taj odvojak izmislili; predaja se o njemu knjiški nastavljala čak do Izidora Seviljskoga (prijelaz iz VI. u VII. st.).