Galijot

Galijot (tal. galeotto), veslač na galiji, slobodnjak ili kažnjenik. Posade galijota popunjavale su se na nekoliko načina: ždrijebom između muških podanika (18-50 godina) pojedinih komuna, sukladno obvezi davanja određenoga broja veslača ratnoj mornarici Mletačke Republike (tal. imbossolatione, gettar le bruschette); od plaćenika dragovoljaca (tal. buonavoglie); od neokovanih nadničara (tal. scapoli); od kažnjenika osuđenih na galiju (tal. forzati); od zarobljenih ili otkupljenih muškaraca (tal. schiavi), pretežito snažnih i izdržljivih Osmanlija. 

Život galijota bio je ispunjen cjelodnevnim naporom, fizičkim prisilama, pritiskom nadzornika (tzv. comit), zvukom zviždaljke i udarcima bičem nadglednika (tzv. agusin) i njegovih dvaju pomoćnika (mozzi) koji su okivali veslače. U luci su prali brod, unosili vodu i namirnice te obavljali svakodnevne vježbe veslanja. Za posjeta različitih dostojanstvenika galijotska se posada odijevala u svečane odore (modre hlače, crvene haljetke i crvene kape), pokazivala svoju vještinu, ali i ponižavajućim vježbama zabavljala uzvanike. Obična odora, koja je uvijek bila vlažna i puna soli, jer se prala samo u moru, sastojala se od košulje i kratkih hlača od gruboga platna. Zimi su dobivali zaštitne kabanice, ali su uvijek bili bosi. Za jakih pljuskova i snježnih oluja, nad dijelom galije s okovanim veslačima (koji su nuždu obavljali ispod klupa) razapinjalo se zaštitno platno i palila peć na ugljen, no smrad bi postajao nepodnošljiv, a pridonosilo je to i širenju zaraznih, napose crijevnih bolesti. Teško bolesni, ranjeni i umrli galijoti bacani su u more, a okovani veslači na morskom su dnu završavali i u slučaju potonuća broda. Sve istarske komune bile su dužne, sukladno veličini pripadajućega područja i broju stanovnika, davati galijote. Primjerice, uoči bitke kod Lepanta (1571) Istra je morala dati 430 veslača: Izola 20, Piran 30, Umag 10, Novigrad 15, Poreč 10, Rovinj 50, Pula 50, Motovun 80, Sutlovreč 30, Labin i Plomin 60, Buzet 30, Grožnjan 6, Vodnjan 24 i Bale 15. Poslije, u siječnju 1571., unovačeno je još 300, a na početku svibnja na »istarsku galiju« ukrcalo se još 300 galijota. Samo u toj bitki sudjelovalo je više od tisuću galijota iz Istre.

LIT.: M. Mocenigo Nani, Storia della Marina veneziana da Lepanto fino alla caduta della Repubblica, Roma 1935; R. Roman, Aspetti economici degli armamenti navali veneziani nel secolo XVI, Rivista storica italiana (Napoli), 1954, 46; D. Klen, Galijoti i ratni brodovi na vesla u našoj prošlosti, Pomorski zbornik, 1962, 1; Š. Peričić, Prinos pomoraca iz Kopra, Cresa, Krka i Raba na svojim galijama u Lepantskoj bitki, Adriatica maritima, 1974, 1; D. Klen, Šćavunska vesla: Galije i galijoti na istočnoj obali Jadrana, Pula-Rijeka 1986; A. Zysberg, Les galériens, Paris 1987.
M. Bertoša, Istarska enciklopedija