Labinština

Labinština (Labinšćina), geografsko-povijesni naziv za istočni dio Istre, između rijeke Raše, Čepićkoga polja, Plominskoga zaljeva, južnog dijela masiva Učke i Kvarnerskoga zaljeva. Područje Labinštine danas čine područja grada Labina, te općina Kršan, Sveta Nedelja i Raša, u kojima na površini od približno 220km2 u 84 naselja živi 22134 st. (2001). Prosječna je gustoća naseljenosti 101st./km2

Geološki je većina područja oko Labina, Raše i Sv. Nedelje krševite vapnenačke građe, kredne, eocenske starosti, valovita visoravan omeđena duboko usječenim dolinama rijeka (Raša i Krapanski potok) i strmom morskom obalom. Na sjeveru je područje koje graniči s flišnim pobrđem srednje Istre područjem lapora i pješčenjaka. Klima i vegetacija pokazuju izrazite mediteranske značajke, s prijelaznim područjem prema kontinentalnim obilježjima na sjevernim rubovima. Na krševitu području stanovništvo se bavi tradicijskom poljoprivredom ograničenih mogućnosti (sitno povrtlarstvo, žitarice i vinova loza na malim površinama, te stočarstvo). Isušeno Čepićko jezero i meliorirani južni dio doline Raše i Krapanskoga potoka imaju mogućnosti za ekstenzivnu poljoprivredu. Na području Krapna, Ripende i Tupljaka u XIX. i XX. st. postojali su ugljenokopi, koji su zatvoreni (Istarski ugljenokopi). U Koromačnu je tvornica cementa, a kompleks Termoelektrane Plomin jedini je veliki proizvodni pogon. U Labinu i drugim mjestima razvijaju se poduzetničke djelatnosti (mala proizvodnja i tercijarne djelatnosti). Duž obale na uskom obalnom pojasu od Labina do rta Ubac razvijen je turizam (Rabac, Sveta Marina, Tunarica). Labin je središte cijeloga područja i prometno čvorište, sjedište upravnih tijela, proizvodnih i uslužnih poduzeća. Nalazi se na državnoj cesti Rijeka-Opatija-Pula (D 21); povezan je sa svim okolnim naseljima, a cestovnim krakom uz rub Čepićkoga polja i s Istarskim ipsilonom kraj tunela Učka. Uz rub Labinštine prolazi željeznička pruga Lupoglav-Štalije (Raška pruga) do lučkoga kompleksa u Bršici.

Labinština je bila nastanjena u prapovijesti (gradine) i antici, kad je bila najzapadnije područje Liburna, sa središtima Alvona (Labin) i Flanona (Plomin). U ranom srednjem vijeku naseljena je Hrvatima, a dio je oko X. st. bio u sastavu hrvatske države. Potkraj srednjeg vijeka i u novom vijeku bila je pod vlašću Mlečana, a na sjevernom rubu dodirivala je feudalne gospoštije koje su činile dio Pazinske knežije. Područje od Labina i Plomina do Šušnjevice nekoliko je puta u XVI. i XVII. st. pretrpjelo ratne pohode i razaranja. Tijekom XX. st. broj se stanovnika smanjio, no u najnovije doba iseljavanje je zaustavljeno. U New Yorku postoji snažna, mnogobrojna i dobro organizirana zajednica iseljenika s labinskoga područja.

R., Istarska enciklopedija