Bujština

Bujština, geografsko-povijesni naziv za sjeverozapadni dio Istre, između rijeke Dragonje na sjeverozapadu, doline Mirne na jugu, otvorena mora na zapadu i Buzetske zavale na istoku na prometnim pravcima Pula-Trst i Umag-Buzet. Ime je dobila po Bujama, koje su u središtu Bujštine, na raskrižju cestovnih pravaca. 

 

Bujština je reljefno otvoreno brežuljkasto područje sastavljeno od vapnenaca i pojasa fliša (lapor, pješčenjaci i gline). Zbog blizine mora prevladava mediteranska i submediteranska vegetacija. Znatni prostori osobito u zapadnom dijelu regije prekriveni su plodnom crvenicom, na kojoj odlično uspijeva voće i povrće. Razvijeno je poljodjelstvo, posebice vinogradarstvo i vinarstvo (najpoznatije je vino malvazija). Buje i okolna naselja (Momjan, Grožnjan, Brtonigla) posebno su turistički atraktivni zbog mnogih vinskih podruma i bogate gastronomske ponude uz vinske ceste te lov i jahački sport. Bujština je bila gusto naseljena od najstarijih razdoblja povijesti (gradine, rimske vile, srednjovj. gradići). Veći dio Bujštine u srednjem i novom vijeku bio je pod vlašću Mletačke Republike. Vrijedna agrarna zemljišta su u prošlosti većim dijelom pripadala crkvenim ili vlastelinskim posjedima, a obrađivanjem tog zemljišta bavilo se seosko stanovništvo hrvatskog i romanskog podrijetla. Venecija je i u te krajeve naseljavala izbjeglice pred Osmanlijama iz Dalmacije i drugih primorskih krajeva, a naseljavali su se i Furlani u potrazi za poslom. Nacionalna i gospodarska borba zaoštrila se u XIX. st., kad su nastali veleposjedi, mahom u vlasništvu Talijana, dok je hrvatsko stanovništvo bilo u kolonatskom odnosu. Agrarna politika provođena za vrijeme talijanske okupacije 1918-45 (zabrana gajenja vinove loze, širenje kulture žita i dr.) dovela je do osiromašenja i zaduživanja seoskog stanovništva i do stvaranja novih velikih posjeda talijanskih vlasnika. Nakon II. svjetskog rata i rješenjem pitanja Zona A, Zona B nastupile su značajne gospodarsko-socijalne promjene. Od 1960-ih u obalnom dijelu Bujštine razvio se turizam, a smanjila važnost dotad središnjeg naselja Buja. Ojačalo je obalno naselje Umag. Ta je regija danas podijeljena u 6 upravnih jedinica: grad Buje (5340 st. 2001), grad Umag (12901 st. 2001), grad Novigrad (4002 st. 2001), te općine Brtonigla (1579 st. 2001), Grožnjan (785 st. 2001) i Oprtalj (981 st. 2001); sveukupno 25588 st. 2001.

Đ. Fabjanović, Istarska enciklopedija